Review
Ovo izdanje dugosvirajućeg prvijenca solo-projekta mlade umjetnice Héloise Letissier zapravo je prvo britansko, proizašlo iz američke verzije dvije godine starog albuma "Chaleur Humaine". Ukratko, nakon uspjeha na domaćem, francuskom terenu, Christine and the Queens dobila je napokon CD za svjetsko tržište, zapakiran u engleski i skockan da predstavlja najbolje što perspektivno novo ime na pop-sceni trenutno ima za ponuditi.
A ova mlada Francuskinja očarana londonskim drag queenovima (po kojima je svom glazbenom projektu i dala ime) ima sasvim dovoljno toga za ponuditi, gradeći svoj iskaz prije svega na inflaciji seksualnih orjentacija (sama Hëloise izjašnjava se kao "panseksualac"). Tako, primjerice, odmah u prvoj pjesmi albuma, vrlo obećavajućoj, na jednostavnom beatu građenoj "iT", izjavljuje: "Sad sam muškarac i ne možete učiniti ništa što će mi promijentiti mišljenje"... 'Ajde, ako ti tako kažeš... Ono ipak bitnije od nedoraslih tekstova o razbijanju spolnih razlika i granica glazba je koja nenametljivo prati performans svoje potpisnice, gotovo minimalistička tapiserija koja se savršeno ovija oko toplo-hladnog vokala balansiranog između pjeva i kulerske suzdržanosti. Zato će u "Chaleur Humaine" nešto zanimljivo naći i oni naprosto u potrazi za boljom pop glazbom, kao i svi koji traže artikulaciju krajnje seksualne emancipacije.
I to će za ovu prvu rundu (izuzmemo li nekoliko prethodnih EP-jeva) morati biti dovoljno. Ovo predivno mlado biće s očitom potragom teških kalibara na ramenima ovdje kao da je istreslo sva svoja trenutna rješenja i raspoloženja, ne dopuštajući glazbi da klizne izvan svojih pitkih pojavnosti. Istodobno, njezino fino tkanje elektronike i tihog živog instrumentarija ni na trenutak ne bježi u konfekcijsku banalnost, već konstantno potvrđuje i prati svoju autoricu u njezinim razračunavanjima s društvenim konvencijama, ali i samom sobom. "Chaleur Humaine", u prijevodu s francuskog, ljudska toplina, kao da stalno pokušava definirati taj izraz ali zastaje tek na pitanjima, pozivajući na ples i u svojim najsjetnijim trenutcima. Neovisno od toga koliko se slagali ili razilazili s njezinim pitanjima i (samo)uvjeravanjima, ukoliko ste poklonik kvalitetne pop glazbe, ne bi vas trebao zaobići Héloisin, pardon, Christinin topli, teatralni pop.
Toni Matošin
