MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Svi 2008
Format Albumi
Vrsta Rock / Alternative rock / Americana / Indie pop / Folk-rock
Dodano Ponedjeljak, 07 Veljača 2011
Žanr Rock
Length 47:19
Broj diskova 1
Edition date Svi 2008
Država SAD, V. Britanija
Etiketa V2
Edition details Producent: Isobel Campbell / Datum objave: 13.05.2008.
Tags Isobel Campbell Mark Lanegan V2

Review

Nježni, eterični ženski vokal koji se povremeno znao provući kroz pjesme najljupkijeg škotskog benda Belle and Sebastian u prvoj polovici njihova postojanja odaziva se na ime Isobel i pod tim imenom od 2003. objavljuje, evo, svoj četvrti album, od čega drugi u kolaboraciji s bivšim pjevačem Screeming Trees, Markom Laneganom. Kako lako padam na vrsni, pametno krojeni ženski rukopis i kako spadam u vjerne štovatelje matičnog joj benda, tako sam se brzo istegnuo ne bih li se domogao samostalnih radova gospođice Campbell. Priznajem, dosad su mi pod ruke došli samo projekti s Laneganom, ali, slušajući „Ballad of the Broken Seas“ iz 2006. i najfriškiji „Sunday at Devil Dirt“, pitanje je dana kad ću se dočepati „Amorina“ (2003.) i „Milk White Sheets“ (2006.). Naravno, zato što sve ovo jako dobro zvuči…

Isobel i Lanegan, inače, dolaze kao inkarnacija modela ljepotice i zvijeri – ona je nježno biće vilinskog glasa koje svira čelo i dolazi iz osunčanih, raspjevanih pop kanona; on je, pak, hladna spodoba dubokoga, grubog glasa, a dolazi iz alter miljea i razvalina grungea. Uz totalno oprečne vokale i glazbene afinitete, ova dva talentirana stvorenja dijeli Atlantik i cijeli američki kontinent, budući da ona prebiva u rodnom Glasgowu, a on na američkoj zapadnoj obali. Štoviše, prvi su zajednički album snimali bez fizičkog kontakta, šaljući jedno drugome glazbu i vokalne dionice. Ekscentrični projekt bio je pun kreativni zgoditak i zasluženo je pokupio hvalospjeve kritike, a i naklonost publike (ne mislim, naravno, one najšire). Zavodljiva, komorna glazba na razmeđi folka, bluesa i alter-countryja i sa senzibilitetom koji odiše rockom koliko i popom, pokazala se kao plodan poligon za Isobeline autorske ambicije i ideje i za Laneganova vokalna nagnuća američkom folku.

„Sunday at Devil Dirt“ se, kao i „Ballad of the Broken Seas“, može komotno nazvati solo albumom Isobel Campbell, budući da je ona idejni pokretač, autor i producent, no, kako Lanegan, što zbog prodornosti vokala, što zbog samih konstrukcija pjesama, kao pjevač ipak više dolazi do izražaja, svakako bi bilo više nego nepošteno ne navesti ga kao punopravnog izvođača. Otvaranje s potihim, šporkim, na folk naslonjenim „Seafaring Song“ i „The Raven“ čini se idealnom uvertirom u soundtrack za svačije oblačno, vjetrovito poslijepodne. Isobel se glasom provlači kao glazbeni instrument, a Lanegan zvuči oporo poput Leonarda Cohena iz pozne faze. Vjerovali ili ne, savršena simbioza! Nažalost, prekinuta nepotrebnim davežom „Salvation“, međutim, već sljedeća, poletnija „Who Built the Road“ podiže album još više kao najočitiji singl. Na tom mjestu već nema straha za ostatak ponuđenog repertoara, jer ovo je jako, jako slasno.

„Come on Over (Turn Me On)“ nabojem podsjeća na negdašnje duete Sergea Gainsbourga i Jane Birkin, a odiše žarom, kako vokalinim, tako i sviračkim. Mračni, južnjački blues „Back Burner“ kao da dolazi iz najcrnjeg mulja, ali guši ga dužina, pa brzo postaje i prenaporan u svojoj repetitivnosti. Ni završnica u barskom jazz ozračju nije mnogo popravila ukupni dojam o pjesmi. Drugu polovicu albuma otvara kotrljajuća „The Flame that Burns“, a najzačudnija pjesma je „Shot Gun Blues“, koja je, kao rasni primjerak čađavog, nepoliranog bluesa, idealan zalogaj za Lanegana, a vokal je pripao baš Isobel, kao namjerna diverzija. „Keep Me in Mind Sweetheart“ je preslatka minijatura s daškom valcera, dok su „Something to Believe“ i „Trouble“ poput dvaju sestara sa svojim laganim ritmom i umiljatim harmonijama. Takva je, zapravo, i završna „Sally Don't You Cry“ kojom lijepo-ružni tandem kao da maše svojim predanim slušateljima. Uredno, skockano, zaokruženo – album je time mogao završiti svoj četrdesetsedmominutni repertoar.

Dosta daleko od izričaja u svojim matičnim (ali i, valjda s razlogom, bivšim) bendovima, ovo se dvoje zanimljivih i nadarenih umjetnika iznova pronašlo u svojoj kooperaciji, još jednom pokazavši kako su talent i sama srž artističke crte dovoljni da se prebrode sve druge, puno vidljivije razlike i urode jako dobrim materijalom.

 

Toni Matošin

Hits 1133
Isobel Campbell & Mark Lanegan Albumi Kronologija Hawk » Hawk

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42