MC
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2015
Format Albumi
Vrsta / Blues rock / Delta blues / Regional Blues
Dodano Četvrtak, 01 Listopad 2015
Žanr Blues
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2015
Država Hrvatska
Etiketa Delta Slide Records Comp.
Catalog Number -
Edition details objavljeno: 1.10.2015.; produkcija: Aleksandar Kajtez i Aldo Spada; snimano: 1-9 - uživo u studiju Radio Pule R3 tijekom travnja 2015., 10 - Rock caffe Pula studeni 2013. i Theatre Ancienne, Brussels, ožujak 2015.
Tags Spona Delta Blues Gang Aleksandar Kajtez Aldo Spada

Review

Odmah nakon što mi je poštar uručio pošiljku iz Pule, iz maštovito smišljenog naziva fantomske izdavačke kuće Delta Slide Records Comp., bilo mi je jasno da sljedećih gotovo 44  minute u mom svijetu bluesa neće biti mira ni predaha. Pogađate, radi se o novom studijskom albumu Delta Blues Gang, "Gipsy Caravan", objavljenom baš danas, 1. listopada, kao 'self produced & issued' izdanje.

O ovom raspaljivom sastavu iz Pule već se jako puno zna i gotovo da nema nepoznanica što se tiče njihova rada. I ovaj put predvođeni slide-gitaristom Aleksandrom Kajtezom idu opet korak dalje, u potpunosti se posvećujui autorskim skladbama vrijednima pozornosti, osobito kada je riječ baš o ovom blues stilu.

Nije jednostavno biti svjež, inovativan i originalan sada, ove 2015. godine, u 21. stoljeću, kada je sve već praktično izvedeno i odslušano. A možda ipak nije... poslušajte "Deliverance" – rekao bih, tako kratka, ali izuzetno efektno aranžirana i snimljena minijatura u kojoj se otvara i predaje sve to slino bogatstvo i raskoš texas-slide blues 'n' rocka. Pokojna legenda texas-bluesa Johnny Winter jednom je izjavio: "Nisam dovoljno bijele puti da bih zvučao tako crno, kao npr. Robert Johnson, Blind Willie Johnson, Muddy Waters i Elmore James, ali, čovječe, trudim se!" Opet prijedlog, poslušajte instrumentalnu mini bravuru "When Troubles Come" – pucam li ja to po šavovima? Tonski zapis Delta Blues Gang u akustičnoj inačici pokazuje što znači nositi se sa situacijom, što znači predati se emocijama i sve to lagano kanalizirati prema slušateljima, prema svima koji vole dobru glazbu. A gitaristi poput Johnnyja Wintera, Duanea Allmana, Stevieja Ray Vaughana i Billyja Gibbonsa dali su svima do znanja da ta crna vibra itekako može biti pakleno otrovna u iskusnim, sigurnim rukama koje suvereno vladaju žicama gitara.

Ovdje slijedi moj novi glazbeni prijedlog u odličnom okružju akorda, koji nam dolaze iz instrumentalne skladbe "Going Down South", i bojim se da i mi imamo svog asa, aduta koji će slušateljstvu na gotovo identičan način dati i prezentirati ovaj glazbeni stil.  S druge pak strane, Mick Taylor, ali i Ry Cooder ne bi imali ništa protiv, primjerice, pjesama kao što su naslovna "Gipsy Caravan" i "Texan Blues".  Odmah potom, tu su Lonnie Mack i Stevie Ray Vaughan, koji bi s istinskim oduševljenjem pozdravili raspojasane "Accused For Nothin'", "Been Used" i čvrstu, energičnu i duboko secirajuću "Bottle In Your Hand".

Instrumentalna tema "Bruxelles Highway" istinska je priča s petog EBC-a koji se održavao ove godine u Belgiji. Da sam netko drugi, istinski bih se zabrinuo od kuda dolazi  taj silni naboj, ta strahovita reska svirka Alexova resonatora, od kuda taj bijes koji samo izlazi i izlazi. Ne, nije točno... Naime, radi se o prenesenoj emociji, koja je toliko dinamična, jaka i na neki način inspirirajuća, tako da bend vjeruje samo u sebe i u svoje neosporne kvalitete koje su već puno puta potvrđene. Jednako tako, one su i toliko čiste, jasne i postojane i, što je najvažnije, u potpunosti ljudske. To se danas jako teško  nalazi. Naime, mnogi nakon malo slave i uspjeha odu u sfere kojima nema mjesta za male, obične ljude; uvijek sam se pitao zašto je baš tako.

Ovaj bend čvrsto stoji na zemlji, radi i s godinama svog postojanja radi na sebi, na svom zvuku, na svojoj svirci, iskreno i duboko vjerujući u sebe i u sve one koji vole blues. Ta izmjena informacija, te čudnovate plave vibre uvijek djeluju pozitivno i samo se šire... i svake sekunde postaju veće, čvršće i snažnije. Pa zar to nije krasno?!

Ako ste pažljivo čitali ovaj tekst, primjerili ste da sam spomenuo samo devet skladbi, a na albumu ih je deset... Da, namjerno sam ostavio "Orphan" kao zadnju, kao nepatvoreni akustično-vokalni biser koji će, vjerujem, zadužiti domaću blues scenu. Imao sam prigode ovu pjesmu čuti uživo i vidjeti, osjetiti reakcije ljudi koji su se u nevjerici okretali, gledali u pod, brisali krajičke oka i pitali se je li moguće da to čuju. Ono što svojim vokalom ispjevava Elizabeta Petric pravo je vokalno remek-djelo! Svjedočio sam da su joj nakon koncerta ljudi ljubili ruku i pričali joj koliko je to dobro i nadahnuto zvučalo uživo, a možete misliti kako se to čuje na studijskoj snimci. Alexove minimalistične, akustične gitarističke rečenice samo su pomilovale ovu sjajnu vokalnu izvedbu. Stoga, opetovano tvrdim i stojim iza toga: pred Delta Blues Gangom stoji epitet benda koji se bez imalo straha može mjeriti s mnogim europskim, ali i američkim izvođačima ovog osebujnog glazbenog stila. A to nije mala stvar. Tko imalo poznaje blues scenu, vjeruje da tu nema baš previše mjesta za ovakve kvalifikacije.

Čvrsta i uigrana ritam sekcija (Kristijan Kajtez na bas gitari i Livio Benčić za bubnjevima i udaraljkama) potpalublje je ove blues topovnjače, koja tako precizno ispaljuje svoje salve ubojitog texas-bluesa. Izvrsna  pjevačica Elizabeta Petric svojim vokalnim potencijalom u najmanju ruku izaziva nevjericu, a Aleksandar Kajtez (resonator gitara, frontman) snažna je, bluesom obojena faca koja i živi taj svoj blues. Njegov gitaristički rukopis snažno odzvanja sa zvučnika, kada treba biti drzak on je takav, kada treba dočarati duboku i mutnu vodu rijeke Mississippi on tu nema nikakvih problema. Alex zna stvoriti dramatiku, zna skladbi dati širinu i onu posebnu notu. Ako ne znate o čemu  pišem, pojasnit ću to ovako: tu posebnu notu ili štih kompozicijama su mogli dati samo veliki gitaristi poput, nažalost pokojnih S.R.Vaughana, Johnnyja Wintera, Alberta i Freddieja Kinga ili Alberta Collinsa, dok, primjerice danas, tu tradiciju nastavlja raspaljivi Guitar Shorty. Jednako tako, Alex u svakom trenutku zna što treba i ono što je posebno važno, u svojoj znalačkoj i ponekad vrlo nepredvidljivoj svirci on diže mrtve i stoga prestanite lupati nogom o pod u tom zaraznom i opojnom ritmu! Idemo na noge lagane i pravac – plesni podij!

PREPORUKA:
Iza ili ispred mene gomila je albuma i koncerata i nisam baš previše mlad, ne palim se baš lako, ali što jest... jest! E sad, netko će kazati, a ljudi moji, što ga je ovaj nabrijao, ali ne, nisam, već sam samo slušao što nam se nudi s albuma "Gipsy Caravan" pulskih Delta Blues Gang. I zato kategorički tvrdim: sve ovo što ste čitali samo su moje refleksije i to je to! A sad... idemo iz početka!

Mladen Lončar-Mike

Hits 1876

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Dalmatinsko jugo i akustična Vlatkova rapsodija


freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture