A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Gipsy Caravan | 5:15 | ||||
2 | Texan Blues | 4:29 | ||||
3 | Been Used | 5:57 | ||||
4 | Deliverance | 2:28 | ||||
5 | Bottle In Your Hand | 4:36 | ||||
6 | When Troubles Come | 2:43 | ||||
7 | Accused For Nothin' | 4:04 | ||||
8 | Going Down South | 4:35 | ||||
9 | Orphan | 5:24 | ||||
10 | Bruxelles Highway | 5:21 |
Odmah nakon što mi je poštar uručio pošiljku iz Pule, iz maštovito smišljenog naziva fantomske izdavačke kuće Delta Slide Records Comp., bilo mi je jasno da sljedećih gotovo 44 minute u mom svijetu bluesa neće biti mira ni predaha. Pogađate, radi se o novom studijskom albumu Delta Blues Gang, "Gipsy Caravan", objavljenom baš danas, 1. listopada, kao 'self produced & issued' izdanje.
O ovom raspaljivom sastavu iz Pule već se jako puno zna i gotovo da nema nepoznanica što se tiče njihova rada. I ovaj put predvođeni slide-gitaristom Aleksandrom Kajtezom idu opet korak dalje, u potpunosti se posvećujui autorskim skladbama vrijednima pozornosti, osobito kada je riječ baš o ovom blues stilu.
Nije jednostavno biti svjež, inovativan i originalan sada, ove 2015. godine, u 21. stoljeću, kada je sve već praktično izvedeno i odslušano. A možda ipak nije... poslušajte "Deliverance" – rekao bih, tako kratka, ali izuzetno efektno aranžirana i snimljena minijatura u kojoj se otvara i predaje sve to slino bogatstvo i raskoš texas-slide blues 'n' rocka. Pokojna legenda texas-bluesa Johnny Winter jednom je izjavio: "Nisam dovoljno bijele puti da bih zvučao tako crno, kao npr. Robert Johnson, Blind Willie Johnson, Muddy Waters i Elmore James, ali, čovječe, trudim se!" Opet prijedlog, poslušajte instrumentalnu mini bravuru "When Troubles Come" – pucam li ja to po šavovima? Tonski zapis Delta Blues Gang u akustičnoj inačici pokazuje što znači nositi se sa situacijom, što znači predati se emocijama i sve to lagano kanalizirati prema slušateljima, prema svima koji vole dobru glazbu. A gitaristi poput Johnnyja Wintera, Duanea Allmana, Stevieja Ray Vaughana i Billyja Gibbonsa dali su svima do znanja da ta crna vibra itekako može biti pakleno otrovna u iskusnim, sigurnim rukama koje suvereno vladaju žicama gitara.
Ovdje slijedi moj novi glazbeni prijedlog u odličnom okružju akorda, koji nam dolaze iz instrumentalne skladbe "Going Down South", i bojim se da i mi imamo svog asa, aduta koji će slušateljstvu na gotovo identičan način dati i prezentirati ovaj glazbeni stil. S druge pak strane, Mick Taylor, ali i Ry Cooder ne bi imali ništa protiv, primjerice, pjesama kao što su naslovna "Gipsy Caravan" i "Texan Blues". Odmah potom, tu su Lonnie Mack i Stevie Ray Vaughan, koji bi s istinskim oduševljenjem pozdravili raspojasane "Accused For Nothin'", "Been Used" i čvrstu, energičnu i duboko secirajuću "Bottle In Your Hand".
Instrumentalna tema "Bruxelles Highway" istinska je priča s petog EBC-a koji se održavao ove godine u Belgiji. Da sam netko drugi, istinski bih se zabrinuo od kuda dolazi taj silni naboj, ta strahovita reska svirka Alexova resonatora, od kuda taj bijes koji samo izlazi i izlazi. Ne, nije točno... Naime, radi se o prenesenoj emociji, koja je toliko dinamična, jaka i na neki način inspirirajuća, tako da bend vjeruje samo u sebe i u svoje neosporne kvalitete koje su već puno puta potvrđene. Jednako tako, one su i toliko čiste, jasne i postojane i, što je najvažnije, u potpunosti ljudske. To se danas jako teško nalazi. Naime, mnogi nakon malo slave i uspjeha odu u sfere kojima nema mjesta za male, obične ljude; uvijek sam se pitao zašto je baš tako.
Ovaj bend čvrsto stoji na zemlji, radi i s godinama svog postojanja radi na sebi, na svom zvuku, na svojoj svirci, iskreno i duboko vjerujući u sebe i u sve one koji vole blues. Ta izmjena informacija, te čudnovate plave vibre uvijek djeluju pozitivno i samo se šire... i svake sekunde postaju veće, čvršće i snažnije. Pa zar to nije krasno?!
Ako ste pažljivo čitali ovaj tekst, primjerili ste da sam spomenuo samo devet skladbi, a na albumu ih je deset... Da, namjerno sam ostavio "Orphan" kao zadnju, kao nepatvoreni akustično-vokalni biser koji će, vjerujem, zadužiti domaću blues scenu. Imao sam prigode ovu pjesmu čuti uživo i vidjeti, osjetiti reakcije ljudi koji su se u nevjerici okretali, gledali u pod, brisali krajičke oka i pitali se je li moguće da to čuju. Ono što svojim vokalom ispjevava Elizabeta Petric pravo je vokalno remek-djelo! Svjedočio sam da su joj nakon koncerta ljudi ljubili ruku i pričali joj koliko je to dobro i nadahnuto zvučalo uživo, a možete misliti kako se to čuje na studijskoj snimci. Alexove minimalistične, akustične gitarističke rečenice samo su pomilovale ovu sjajnu vokalnu izvedbu. Stoga, opetovano tvrdim i stojim iza toga: pred Delta Blues Gangom stoji epitet benda koji se bez imalo straha može mjeriti s mnogim europskim, ali i američkim izvođačima ovog osebujnog glazbenog stila. A to nije mala stvar. Tko imalo poznaje blues scenu, vjeruje da tu nema baš previše mjesta za ovakve kvalifikacije.
Čvrsta i uigrana ritam sekcija (Kristijan Kajtez na bas gitari i Livio Benčić za bubnjevima i udaraljkama) potpalublje je ove blues topovnjače, koja tako precizno ispaljuje svoje salve ubojitog texas-bluesa. Izvrsna pjevačica Elizabeta Petric svojim vokalnim potencijalom u najmanju ruku izaziva nevjericu, a Aleksandar Kajtez (resonator gitara, frontman) snažna je, bluesom obojena faca koja i živi taj svoj blues. Njegov gitaristički rukopis snažno odzvanja sa zvučnika, kada treba biti drzak on je takav, kada treba dočarati duboku i mutnu vodu rijeke Mississippi on tu nema nikakvih problema. Alex zna stvoriti dramatiku, zna skladbi dati širinu i onu posebnu notu. Ako ne znate o čemu pišem, pojasnit ću to ovako: tu posebnu notu ili štih kompozicijama su mogli dati samo veliki gitaristi poput, nažalost pokojnih S.R.Vaughana, Johnnyja Wintera, Alberta i Freddieja Kinga ili Alberta Collinsa, dok, primjerice danas, tu tradiciju nastavlja raspaljivi Guitar Shorty. Jednako tako, Alex u svakom trenutku zna što treba i ono što je posebno važno, u svojoj znalačkoj i ponekad vrlo nepredvidljivoj svirci on diže mrtve i stoga prestanite lupati nogom o pod u tom zaraznom i opojnom ritmu! Idemo na noge lagane i pravac – plesni podij!
PREPORUKA:
Iza ili ispred mene gomila je albuma i koncerata i nisam baš previše mlad, ne palim se baš lako, ali što jest... jest! E sad, netko će kazati, a ljudi moji, što ga je ovaj nabrijao, ali ne, nisam, već sam samo slušao što nam se nudi s albuma "Gipsy Caravan" pulskih Delta Blues Gang. I zato kategorički tvrdim: sve ovo što ste čitali samo su moje refleksije i to je to! A sad... idemo iz početka!
Mladen Lončar-Mike