Hail Satin

Review

Da B i G predstavljaju inicijale u nazivu benda koji je uz ABBA-u suvereno predstavljao perjanice najkvalitetnije pop glazbe poznato je svima. Naravno, riječ je o braći Gibb.

A znate li čiji su inicijali u imenu benda Dee Gees?

Vjerovali ili ne, riječ je o Daveu Grohlu.

Foo Fightersi sviraju disko uspješnice Bee Geesa ??

Po meni dobra zajebancija za koju se može reći da je ili jedna uspješna i simpatična revitalizacija nadasve zarazne disko glazbe koja očito nije izblijedila iz sjećanja, ili je ovo jedna karaoke varijanta iste, čudna pa pomalo i nastrana obzirom na DNK Foo Fightersa.

Pa kako je nastala ova čudna transformacija iz žestokog u slatko?

Sve je počelo upitom Dave Grohlu je li gledao dokumentarac posvećen Bee Geesima. Ispalo je da je on jedan od rijetkih koji ga nije pogledao, na što je reagirao riječima: „a zašto ne bi odsvirali jednu njihovu pjesmu“.

Dakle pred vama je album sa dva oprečna lica, glazbeni Janus posvećen obožavateljima disko glazbe kao i onima koji život ne mogu zamisliti bez ortodoksnog rocka.

Prvih 5 pjesama predstavljaju sukus optimizma disko glazbe braće Gibb: „You Should be Dancing“; „Night Fever“; „Tragedy“; „Shadow Dancing“ i „More Than a Woman“ koje drastično ne odskaču od originalne orkestracije uz ipak čujno prisustvo jednog rasnog rock bubnjara. Ono frapirajuće je Grohlov falset za kojeg je kazao da ga je otpjevao s lakoćom ( uz opasno približavanje originalima).

Uvjetno rečeno B strana je ostavljena kao mogućnost da se Foo Figters fanovi ne osjećaju izdani. Riječ je o snimkama u živo iz Studija 606, inače zastupljenih na njihovom zadnjem albumu „Medicine at Midnight“ s kojeg treba apostofirati „No Son of Mine“ kao savršeni soundtrack serijama poput „Mayans“ ili „Sinovi Anarhije“, te plesno poticajnu „Making a Fire“.

Ako je ovo bio jedan od Daveovih alter ega, je li opravdano očekivati i projekte poput Gueen, Gink Floyd ili Gabba, kao je simpatično napisao jedan slušatelj.

Đorđe Škarica