A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Trom | 4:56 | ||||
2 | Mrs. Cluster | 5:06 | ||||
3 | Crni Gad | 4:48 | ||||
4 | 939 HZ | 4:48 | ||||
5 | Ballad Of LC | 4:59 | ||||
6 | Straws In Glass | 3:40 | ||||
7 | American Dream | 4:03 | ||||
8 | Step Away From The Car | 5:56 | ||||
9 | RE: Trom | 3:20 | ||||
10 | Brod | 5:23 |
Koliko je tanka linija između umjetničke odvažnosti i preseravanja, odnosno, odanosti vlastitoj viziji i prodavanja magle, toliko je debela linija koja razdvaja glazbene ukuse. Ne žanrove – oni se miješaju kao začini u slasnom specijalitetu – već baš ukuse, razinu tolerancije. Ne samo da je to jedan od razloga zbog kojih ne vjerujem u posve objektivnu glazbenu kritiku: ta razdjelnica postavlja jasne granice cijelim karijerama, kao što govori mnogo o senzibilitetu onih koji o tom odlučuju. Hrvatsko-talijanski bend East Rodeo je, vjerujem, itekako svjestan spomenutih linija.
Već devet godina prisutni na, preciznije, istarsko-slovensko-talijanskoj sceni, ovi vrlo uporni i samosvjesni glazbenici isporučuju nam svoj, nakon prvijenca "Kolo" u vlastitoj nakladi i s promocijom na radiju RAI3 i svoga priloga povijesti nasilja "Dear Violence" u talijansko-slovenskoj ko-produkciji, treći album. Gitarist i pjevač Nenad Sinkauz i basist Alen Sinkauz zadržali su svoje talijanske suradnike s prethodnog albuma, bubnjara Federica Scettrija i klavijaturista Alfonsa Satimonea s talijanske avangardne noise jazz scene te u gostovanje pozvali ugledna imena svjetske nezavisne scene poput Marca Ribota i Grega Cohena, poznatih, između ostalih, po suradnji s Tomom Waitsom, te Caveovog bliskog suradnika i brata po zvuku Warrena Ellisa. Da su ambicije i apetiti narasli, već je iz toga očito, ali ono čime se ova ekipa može pohvaliti je stalna kvaliteta, odnosno, dobro osmišljen nastavak misije koju su sebi zacrtali. Hermetičnost, pak, i poseban ukus kao nužni preduvjet za uživanje u njihovoj glazbi one su karakteristike koje će ih stalno držati podalje od svjetala pozornice, pa čak ih etiketirati kao anomalije.
Agresivne teksture "Dear Violence" na "Morning Cluster" zamijenjene su melankolijom, ali ne opuštajućom i tihom, već onom kakva nastupa nakon stanja šoka i agresije. Meni je tako Sonic Youth ostala ključna poveznica iako zvukovi novoga albuma bježe od poetike buke ka prostoru slobodnog muziciranja inficiranog elektronikom jednako koliko i gitarskom zidarstvu. Kad, primjerice, na "American Dream" i "RE: Trom" i zagrebu oštrije, parajući zvučnike, ukupna priča samo se čini elastičnijom, življom, kompleksnijom. Upravo to balansiranje između post-rokerske melankolije i supersonične agresije čine "Morning Cluster" impresivnim, ali i zahtjevnim slušateljskim doživljajem. Na trenutke uznemirujućim, na druge trenutke varljivo opuštajućim, ali i obrušavajuće mračnim. I uvijek u slojevima poput grafike na zaslonu monitora.
I tu se vraćamo na početak priče, na ukuse i linije. East Rodeo dobro znaju što rade i u svojim se krugovima osjećaju, ne sumnjam, jako dobro. No, scena ili scene kojima pripadaju male su i pretežno konzervativne. Konzervativne u smislu da za njihov avanturizam u audio-svijetu nema dovoljno mjesta na vitrinama, izlozima i pozornicama. "Dear Violence" je svojevremeno čak bio sufinanciran od strane slovenskog Ministarstva kulture, što je hvalevrijedan potez no ostaje pitanje kakva im je budućnost (ali i sadašnjost) u Hrvatskoj. S "Morning Cluster" su ne samo produbili i definirali svoju glazbu, već je i pustili da teče i na ovu stranu trenutne granice Europske unije. Svoju će publiku, siguran sam, naći i proširiti, ali okviri za to odavno su definirani i postavljeni te poštuju sve automatizme toga procesa.
Toni Matošin