A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Intro/Sabam | 2:40 | ||||
2 | Hear Say | 3:47 | ||||
3 | Bike | 4:24 | ||||
4 | Ratiug | 6:26 | ||||
5 | Guitar | 2:17 | ||||
6 | Mistakes | 3:50 | ||||
7 | Uprane | 4:55 | ||||
8 | Sam | 4:21 | ||||
9 | Sum | 4:18 |
Znate onu igru asocijacija kada vam se kaže jedan pojam, a cilj je da vi u što kraćem roku uzvratite onim što je, po vama, na neki način povezano s prvotnim? Naravno da je pitanje retoričko, igricu znaju i klinci iz vrtića. PBX Funicular Intaglio Zone? L’art pour l’art! Toliko što se mojih asocijacija tiče. Međutim, kad bolje promislim Lartpurlartisti su po defaultu obožavali formu kao svetu. Na zadnjem albumu bivšeg gitariste Red Hot Chili Peppersa formu kao jednu od odrednica sadržaja nećete naći. Vjerojatno ni ova recenzija neće imati neku standardnu formu, na tome se ispričavam, međutim ovog dobrog duha suvremene glazbe je jednostavno teško recenzirati na jednostavan način.
Zašto dobri duh? Jednostavno, u doba kada bendove na turnejama prate šleperi opreme, kada se zarade od albuma kreću u rasponu šestocifrenih i sedmocifrenih znamenaka, uostalom kao i naklade. Kada je broj tjedana provedenih na vrhu neke top liste jedina ocjena kvalitete nekog albuma ili singla, tada Frusciantea, koji snima praktički u svojoj spavaćoj sobi i to na audio kasete u Lo-fi standardu i kojem apsolutno ni najmanje nije stalo do slave i hvalospjeva, jednostavno morate shvatiti kao dobrog duha! Negdje, u ponekim tekstovima se da pronaći i pridjev ludi znanstvenik, za PBX Funicular Intaglio Zone možda i prigodno, ali po meni nekako uvredljivo, jer u mojim očima on je prvenstveno umjetnik.
Istini za volju, nakon njegovog prethodnog albuma The Empyrean, koji je istinski rock album, doduše, kako je sam John naveo, najbolji za slušanje na krevetu u zamračenoj sobi, Pbx zaista za mnoge jeste ludi eksperiment. Elektronika umjesto gitare. Od drum `n´ bassa, sint popa, hip hopa do klasike, sve se to da naći u četrdesetak minuta, koliko traje album. Stvarno mislim da je bespredmetno išta pisati o stvarima s albuma jer one govore same za sebe i svatko će sigurno donijeti neki svoj sud. Mogu samo navesti da iskreno preporučujem Bike, Guitar, predivno melankoličnu Uprane, pjesmu koja bi trebala biti singl Mistakes, te zadnju stranicu u ovoj knjizi teorije relativnosti, baladu Sum.
Što se suradnje tiče, na Funicular Intaglio Zone se standardno nalazi trenutačni gitarist RHCP-a, Josh, inače jako dobar Johnov prijatelj i osoba koja rado sudjeluje na mnogim Fruscianteovim djelima. Tu je i Flea što pokazuje da međusobna kemija između benda i njihovog bivšeg gitariste nikada neće nestati ma što god se dogodilo. Zanimljiva je i suradnja s Kinetic 9-om, rapperom koji je izniknuo iz Wu-Tang kampa još davnih devedesetih, a danas vrlo rado producira djela hip hop velikana, kao što je Method Man, ali i mladih uzdanica poput IronKapa, najčešće zvanim samo Kap. Stvarno se čini da Frusciante ima prijatelja posvuda te da s njim svaki ozbiljniji glazbenik vrlo rado surađuje, što stvarno potvrđuje tvrdnju da je John Fruiscante zaista dobri duh suvremene glazbe.
Goran Božić
« The Empyrean | John Frusciante Albumi Kronologija |