A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Alphaville | 2:54 | ||||
2 | Reason Or Rhyme | 3:42 | ||||
3 | Sign Of The Times | 2:30 | ||||
4 | New Town | 3:57 | ||||
5 | Limbo | 2:49 | ||||
6 | Bitter-Sweet | 3:57 | ||||
7 | Dance Away | 2:47 | ||||
8 | Zamba | 3:06 | ||||
9 | Sea Breezes | 3:01 | ||||
10 | While My Heart Is Still Beating | 3:11 | ||||
11 | Bitters End | 2:26 | ||||
12 | Chance Meeting | 3:47 | ||||
13 | Boys And Girls | 4:40 |
Stvarno nije važno iz kojih se razloga britanski „oficir i gentleman“, jedan od graditelja poligona s kojeg je u rock svijet lansirana provokativna, ujedno i utjecajna vizija rock sastava koji je vrlo uspješno izmiješao maniristički rock sa šlagerskim pjevanjem tipa Colea Portera; odlučio svoj najnoviji uradak smjestiti u jazz idiom. I to ne bilo kakav, nije to mješavina hladne tehnike i hinjenih emocija, to je reprezentativan, sasvim simpatičan i zabavan podsjetnik na ultimativne glazbene večeri dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Ferry je u gotovo svim svojim radovima inkorporirao ponešto iz nepresušnog rock rječnika u svoj glazbeni izričaj, ne izgubivši pri tome svoj identitet. Njegovi albumi autentični su dokazi uzbudljivosti njegovog rada, dok su se definitivni sudovi o njegovim šetnjama po rock stazama stvarali ipak temelju njegovih koncertnih nastupa.
Dakle, ovaj uradak nije kreštava glazba koja bi podsjećala na dekadentni Berlin tridesetih godina kakvog su znali prezentirati Velvet Underground, ovo je glazba koja smiruje kaos i uspostavlja ravnotežu, te ga možemo proglasiti sjecištem različitih glazbenih entiteta/univerzuma:Ferryjevog čistokrvnog art/rock pedigrea i animirajuće glazbe smještene u Cotton Clubu dvadestih godina prepunog dobre zabave, pića, cigaretnog dima, vrckavih žena i pijanih muškaraca.
Dakle, Ferry je na svjetlo dana izvukao pomalo zaboravljenu glazbenu patinu 20-tih godina, pomiješao sa svojim poslovično poznatim i priznatim artističkim izričajem, pa je stvoren emulgator koji je naizgled nespojive kategorije spojio u stabilnu smjesu.
Razlog nastajanja ovog albuma možemo pronaći u TV seriji „Babylon Berlin“ kojoj je Ferry „posudio“ neke od zastupljenih obrada kako svojih, tako i kompozicija ex matičnog mu benda. Svemu tome je prethodio Ferryjev izlet u iste vode, doduše instrumentalne, na albumu „The Jazz Age“.
Ovog puta je bogatim aranžmanima, inspirativno i sasvim korektno odsviranim nadodao svoj uvijek prepoznatljiv vokal gotovo uvijek na tragu recitacije ili šapta (što pomalo asocira na pokojnog i nikad neprežaljenog Leonarda Cohena naročito u naslovnoj „Bitter-Sweet“)
Iskreno rečeno nije to svestrana glazbena perfekcija začinjena začuđujućim solo momentima, a Ferryjev vokal nije konvencionalan jazz vokal, ritmički uzbudljiv, no ipak mu se ne može poreći toplina i prisnost.
Mišljenja sam da mi se ovaj album dopada što zbog Ferryjeve karizmatske ličnosti i spontanosti, u istoj mjeri kao i njegov nemjerljiv doprinos razvoju rocka.
Od 13 zastupljenih kompozicija nekolicina otpada na instrumentale u kojima se mogu pronaći simpatično skicirana sola na trubi, klaviru i saksofonu („Sign Of The Times“; „Limbo“; „Dance Away“; sentimentalnoj „Sea Breezes“).
Nositelje ovog albuma s lakoćom možemo pronaći u odličnoj verziji „Zambe“ s njegovog solo albuma Bete Noire koja ipak pomalo odskače od koncepta, što joj nikako nije mana; inspirativno obrađenoj „While My Heart Is Still Beating“ sa Roxyjevog Avalona; u sexy obojanoj „Boys And Girls“ sa istoimenog solo albuma, te „Alphaville“ sa albuma Oympia.
Ukratko atmosfera ovog albuma trenutno asocira na Bob Fosseov film, a za njegovo slušanje trebalo bi ukućanima zabraniti bilo kakve zvukove, ili još bolje, uzeti udoban naslonjač, nositelj zvuka staviti na opetovanu reprodukciju, promatrajući pri tome beskonačnu igru valova.
Đorđe Škarica
« Avonmore | Bryan Ferry Albumi Kronologija |