A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | What Went Down | 5:00 | ||||
2 | Mountain at My Gates | 4:02 | ||||
3 | Birch Tree | 4:21 | ||||
4 | Give It All | 4:47 | ||||
5 | Albatross | 5:23 | ||||
6 | Snake Oil | 4:21 | ||||
7 | Night Swimmers | 4:44 | ||||
8 | London Thunder | 4:14 | ||||
9 | Lonely Hunter | 4:37 | ||||
10 | A Knife in the Ocean | 6:52 |
Sa svojim četvrtim studijskim albumom “What Went Down”, Foalsi dolaze kao sad već poprilično proslavljen bend koji puni stadione i koji je tražen za poziciju headlinera na bilo kojem respektabilnijem festivalu. Tog svog statusa bili su poprilično svjesni već i na prethodniku “Holy Fire”, koji ga je samo učvrstio. Sad više nema nikakve dvojbe.
Nema dvoumljenja ni oko toga jesu li oni zaista kvalitetan bend koji to zaslužuje – i na pločama i uživo konstantno su moćni i vatreni. No, kako to obično bude, nešto je usput moralo biti i žrtvovano i to se na ovome albumu na trenutke zaista može osjetiti. Već su na “Holy Fire” konsolidirali i fokusirali svoje talente, ovdje možda još i više. Taj im je fokus donio taj moćni stadionski zvuk, ali je s druge strane i utišao neke od njihovih prvotnih kreativnih impulsa. Math-rock plesne himne s “Antidotes” više uopće nisu dio njihovog repertoara, kao što to nisu ni slavljenički funk-punk pop momenti i predivno strukturirani, pulsirajući gitarski pejzaži s “Total Life Forever”. Istina, sve je to utopljeno i apsorbirano u njihovom “novom” zvuku, što je rezultiralo mnogo ujednačenijim, kompaktnijim i direktnijim pločama, no i pločama kojima definitivno nedostaje dio zaigranosti, šarolikosti i nevjerojatne energije njihovih vrtoglavih početaka.
“What Went Down” otvara naslovna pjesma, koja je, analogno kombinaciji “Prelude” i “Inhaler” s “Holy Fire”, dušu dala otvaranju koncerata, s moćnim i žestokim riffovima, nemilosrdnim bubnjevima i vrlo ljutim i glasnim Yannisom Philippakisom koji traži pravdu. Foalsi su očito skužili da im odlično idu takve agresivne post-punk himne u kojima će maksimalno raspaliti po gitarama, basevima, bubnju i vokalu i jednostavno rasturiti, pa će taj trik uporabiti još nekoliko puta, najefektnije u “Snake Oil”. Nešto tiše momente na albumu ovoga puta pokreću Philippakisove emocionalne praznine, jet lagovi, burnoutovi, usamljenosti i sve ono što se dogodi ljudima kad postanu slavni, ali nikad nisu kod kuće, što odlično kanalizira u “Give It All”, “Lonely Hunter” i posebno predivnoj “London Thunder”, vrlo sjetnoj, ranjivoj, za njih čak ponešto minimalističkoj baladi. Od zanimljivijih trenutaka tu je još utopijska “Night Swimmers”, svojevrsna electro-rock afterparty tema s vrlo hedonističkim podtekstom.
Sve u svemu, to je deset pjesama na kojima Foalsi ponovo pokazuju da itekako znaju svoj posao, deset odlično komponiranih, izvrsno izvedenih i perfektno produciranih pjesama, kojima se ništa krupno ne može prigovoriti, deset novih pjesama u njihovom već bogatom katalogu. Opet, s druge strane, kao i u uvodu, ne mogu se nikako prisiliti da zaista zavolim ovaj album kao što sam zavoljela njegove prethodnike – po prvi puta njihova ploča me uspjela ostaviti gotovo ravnodušnom. Zašto je to tako, teško je reći – možda zato što kao dugogodišnji obožavatelj ovdje ne čujem ništa posebno novo ni drukčije, možda zato što je previše živosti i pulsirajuće energije žrtvovano u ime velikih riffova, možda zato što je taj novi stadionski, ujednačeniji zvuk nekako dosadnjikav u odnosu na njihove ranije, plesnije, šarenije dane. Dosad sam Foalse smatrala bendom s gotovo Midinim dodirom, ovoga puta jednostavno ne osjećam čaroliju u zraku.
Danaja Glavičić
« Total Life Forever | Foals Albumi Kronologija | Everything Not Saved Will Be Lost – Part 1 » |