Review
Petnaest godina poprilično je dugo razdoblje da se neki bend profilira i stvori autentičan glazbeni izričaj. Grupa „Gretta“ postoji upravo toliko. Osnovani su davne 2004. godine, tako da ovom kompilacijom simbolična naziva „15“ obilježavaju 15-obljetnicu postojanja grupe. Promovirat će je i jubilarnim koncertom 20. travnja u „Routeu 66“, na istom mjestu gdje su 2004. godine održali svoj prvi nastup.
Bend čine: Tomislav Čubek (gitara), Robert Modlic (bubnjevi), Tomislav Kralj (basist), Hrvoje Medanić (gitara), a Toma Vlčev bio je basist (2004.-2011.). Nakon nekoliko godina nastupanja po demo-festivalima počeli su izdavati prve EP-ije, a zatim i albume: „Fanatik“ (2008.), „Vidim što vidim“ (2010.), „Kreteni“ (2012.), „Boje i mirisi“ (2015.) i „Gravitacija“ (2018.). Uspješno su se probili na radio postaje, top liste, počeli dobivati nagrade, svirali samostalne koncerte u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini, nastupali na festivalima ili kao predgrupa etabliranim izvođačima i bendovima („White Lies“, Massimo i slično). Pri tome su svakako stvorili svoju publiku koja će spremno i s veseljem dočekati ovu kompilaciju jer će na njoj naći sve na jednom mjestu.
Kompilaciju otvara „Malena“, veseli duet u kojem sudjeluje pjevačica Martina Geber – Geby, pjevačica benda „Vikend-revolucija“. Ova pjesma proglašena je pjesmom godine na Hrvatskom radiju, jer se godinu dana zadržala u HR TOP 40, te bila druga najemitiranija domaća pjesma godine, a konačno im je priznanje stiglo osvajanjem diskografske nagrade “Porin” u kategoriji “Najbolja vokalna suradnja” (2015.). Iduća pjesma na ovoj kompilaciji je „Moderna“, hit s albuma „Kreteni“. Nakon toga slijedi pjesma „Sreća“, singl s albuma „Boje i mirisi“. „Vatromet za kraj“ ima onaj „o-o-o-o“ refren koji bi trebao biti lako pamtljiv. Peta po redu je pjesma „Kaos“ još jedna brza pjesma s albuma „Kreteni“ koja ipak previše podsjeća na Bou, lepršave glazbe i nepretencioznog teksta. Šesta je pjesma „Gravitacija“ s istoimenog posljednjeg studijskog albuma. Iduća pjesma je brza „Sjaj“, dominantnog basa, s albuma „Boje i mirisi“ (2015.), ovoga puta s „na-na-na“ pratećim vokalom; još jedna pjesma koja je ušla na nacionalnu listu najemitiranijih singlova.
Iduća pjesma „Tražimo“, također je s albuma „Kreteni“ i vjerojatno tekstom pokušava opisati situaciju otuđenja suvremenog čovjeka („Konačno shvaćam da samo gluposti slušam…/Sve što vidim i znam samo sanjam…“). Vesela i brza pjesma „Volim te od sutra“ s „Boja i mirisa“ ima interesantan brejk na kojem do izražaja dolazi bas i solo gitara, a zatim ponovno nastavlja u veselom tonu. „Tobogan“ započinje akustičnom gitarom, još je jedna pjesma s posljednjeg albuma „Gravitacija“ („Crtaš moje snove svojim kistovima…) poslije dolazi do ubrzavanja te tako postaje aranžerski i producentski zanimljiva.
„Biti sam“ singl je s drugog albuma „Vidim što vidim“, koji je dobio nagradu najboljeg alternativnog albuma, produkcijski solidno odrađena, a pjevač vokalno pokušava dostići Massima ili Urbana koji su mu svakako uzori. Dvanaesta po redu pjesma „Bez riječi“ ponovno nas vraća Boi kao uzoru s promjenama ritma, svakako nije nezanimljiva, ali je i dalje nedorečena. „Gdje je ovdje ljubav“ u banalnom tekstu autor je izgubljen u gradu, traži Trg slobode, pita se gdje je pogriješio i gdje je ovdje ljubav, ali ima interesantno stišavanje u polovici pjesme sa nešto žešćim nastavkom, tako da je vjerojatno interesantna u živoj izvedbi. Slijedi još jedan duet „Voli me“ gdje pjevač pjeva s glumicom i pjevačicom Tarom Rosandić. Nakon toga je emotivna i laganija pjesma „Mi smo najbolje“, s albuma „Vidim što vidim“, vjerojatno najbolji moment ovog albuma.
Kompilaciji su pridodane i dvije bonus pjesme: „Hologram“ i „Superstar“ koje se nisu pojavile na prijašnjim albumima. Premda s nešto više jeke u produkciji, uklopile su se u ostali materijal.
I na kraju, što reći? Sve ove pjesme su potpuno ujednačene, uglavnom slične jedna drugoj. Svi ljubitelji pop/rock nepretencioznog glazbenog izričaja koji se ne opterećuju tekstovima koji sadrže poruku, vole pjevne refrene, lake note i čistu produkciju – došli su na svoje. Ostali, neka jednostavno ovaj kompakt disk zaobiđu.
Ivan Dukić
