A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Intro | 0:47 | ||||
2 | White Rune | 2:41 | ||||
3 | New Brigade | 2:15 | ||||
4 | Remember | 2:13 | ||||
5 | Rotting Heights | 1:39 | ||||
6 | Total Drench | 1:39 | ||||
7 | Broken Bone | 2:30 | ||||
8 | Collapse | 2:11 | ||||
9 | Eyes | 2:03 | ||||
10 | Count Me In | 1:16 | ||||
11 | Never Return | 3:08 | ||||
12 | Youre Blessed | 1:53 |
Za famu oko Iceagea kriv je Pitchfork. Otud i sav taj oblak misterioznosti oko njih. Četiri kopenhaška prijatelja, koja su tek prešla prag punoljetnosti početkom godine objavila su album. I to je sve što kažu o sebi. Šturi na informacijama ostaju čak i sad, nakon što su imali sreće iskusiti sve čari internet hajpanja: prvi koncert na američkom tlu bio im je rasprodan, mediji (uključujući i The New York Times) su superzaintrigirani, a (posljedično) po blogosferi se lome koplja jesu li «hypstercore» ili «spasitelji panka».
I tako se ipak nekako najviše priča o imidžu, dio kojeg je i sama činjenica da je Pitchfork svrnuo pogled na njih, četvorku noobova iz Danske. Pa, i trebali su. Prvo, uspjeli su britki i bijesni pank zaogrnuti na tako stylish način u mrak industriala i post-hardcore okretnost, uz metalni premaz no-wavea. I sve to je sasvim uspjelo, napokon ne zvuči kao bricolage žanrova ili rastavljanje do (konvencionalnog) post-punka.
Kao da tog usporavanja u 80-ima nije ni bilo.
Kao da je jezgra onog sirovog starog panka samo evoluirala do ovog trenutka četiri desetljeća poslije.
Osim toga, reflektiralo se to osuvremenjivanje zvuka i na «zrak» u kojem ova verzija (vizija?) punka diše. Taj zrak je ledena koprena kroz koju se mogu čuti tek odjeci i zveket tuđih vikanja u njihovim izolacijama, ali nemoguće je igdje doprijeti. Iceage su nedodirljivi, ledeno anskiozni i paranoično tjeskobni. Riječi su nerazumljive (ponekad nisam sigurna da li su danske ili engleske), ali viču zgusnuto i rušilački, sve do himničkih eskalacija, ali uvijek posve u anksioznosti i zatočenosti današnjice.
Nepunih 25 minuta New Brigadea zasjale su kao meteor na mrklom i atonalnom nebu današnjih glazbenih radova. Pritom nisu revolucionarni, niti nude nekakvo revival uskrsnuće – pa ipak je ovaj album upečatljivo slušanje. No, možda i ne zbog nepunih 25 minuta ili zbog nedodirljivosti, ali aftertaste nakon preslušavanja je ipak: nešto fali. Nešto kao točka na kraju rečenice. Imidž neuhvatljivih novih božanstava kao da nekako želi zaokružiti tu nedorečenost, cijela slika kao da mi nekako obećava da će me, kad ih vidim live, potpuno razoružati. U suprotnom... ipak još jedan hypstercore.
Danijela Kovačec
Iceage Albumi Kronologija | Plowing Into The Field Of Love » |