MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
I Glow


Bookmark

Data

Released Studeni 2020
Format Albumi
Vrsta Neo soul
Dodano Četvrtak, 03 Prosinac 2020
Žanr Pop
Length 42:30
Broj diskova 1
Edition date Studeni 2020
Država Hrvatska
Etiketa LAA
Edition details Datum objave: 26. studenoga 2020.
Tags Toni Starešinić Željka Veverec LAA Je Veux

Review

Kuhalo se dugo, krčkalo na laganoj vatri, kako uostalom i treba ako se želi postići prava tekstura, pravo prožimanje sastojaka za istinsku poslasticu. Ako znamo da je u pitanju (da ostanemo u kulinarskoj terminologiji) kuhinja koju već dugi niz godina krase isprepleteni dojmovi lakoće stvaranja i sofisticirane produktivnosti, onda svakoj sumnji ionako nema mjesta: Je Veux visokostilizirana je kuharica male tiraže i dalekih dosega, novitet na domaćem pop meniju koji svoju kvalitetu i čar podjednako duguje prošlom i sadašnjem vremenu, s dovoljno upliva u budućnosti da nema potrebe ni za otkrivanjem tople vode, kao ni za forsiranom inventivnošću.

Spomenuo sam dobro znanu kuhinju, misleći, naravno, na Tonija Starešinića, čiji autorski i izvođački rad u bendovima Chui i Mangroove, kao i u nemalo drugih projekata (primjerice, sjajan "posao" na uglazbljenju hvaljene dokumentarne serije "Nesreća") već godinama iskače (bez paštete!) ne samo iz prosjeka, već i iz od toga viših sfera, ali, vjerujem, s opravdanjem taj podatak ipak ovdje stavljam u drugi plan. Jer, Željka Veverec, njegova životna i ljepša glazbena polovica iz dua Mangroove, prava je heroina ove priče. Je Veux, što na zanimljiv način priziva njezine inicijale, ali i pjesmu francuske glazbenice Zaz, njezin je "proizvod", njezin kanal izražavanja i kreativni poligon, njezin, kako i sama kaže, dnevnik, u kojem svojim prepoznatljivim glasom, jednim od najkvalitetnijih na našoj današnjoj pop sceni, kao ravnopravnim instrumentom ispisuje njoj samoj bitne, a svima nama neodoljivo zanimljive i trajno sjajeće stranice.

Da, "I Glow" uistinu sjaji, pri čemu nema potrebe za superlativima koji će ga uspoređivati s ostatkom scene ili sa svjetskim postignućima, jer je, baš kao dnevnik, mali svemir za sebe, brižno pisan i intoniran, pažljivo dorađen i znalački doziran. Otvoren s minimalističnom laganicom, prikladno nazvanom "The First Song", koju je Željka napisala prije više od dvadeset godina, album je ovo koji nenametljivo uvlači svoga slušatelja u svoj svijet, da bi ga kroz ostalih osam pjesama bogato nagradio za to. Pritom melankolični ton uvodne pjesme nikako ne definira nastavak albuma, već ga uistinu tek načima, postavlja tapiseriju preko koje će se rasplesati autoričin pop senzibilitet u punom sjaju i zamahu, baš kako su nam albumi Mangroove jasno mogli sugerirati.

A Željkin glas ne samo da izvire iz duše, on jest soul u najfinijoj mekoći, kao i žaru koje taj glazbeni svemir traži i podrazumijeva. Soul se tako provlači kroz recepture s potpisom Je Veux kao ključan začin, određujuća nijansa oko koje se vrsni glazbenik i izvođač može poigravati kombinacijama s cijele palete rješenja, pa je tako već druga pjesma, singl koji je najavio cijelu priču, "Girlfriend", nastavljajući se na diskretne sintetičke dodatke "The First Song", visokokalorična pop bombica, neosoul slatkiš produkcijski uštiman do najfinijih detalja. Plesni komadi Željkina rukopisa, poput tankim slojem naftaline premazane "Dance to Forget" ili zaigrane "Lovable", tu su pak da otklone opasnost od ukalupljenja u zadimljenim, baršunastijim okvirima u kakvima dragulji poput "Beautiful" ili u pozitivnom smislu konvencionalne "Enough" sjaje punim sjajem.

Ono što mene osobno odvraća od baš najviše ocjene (a moguće da je aktiviralo gunđala skrivenog iza ovih prstiju na tipkovnici) dojam je kako sve skupa, cijeli taj visokostilizirani dnevnik, u konačnici diše više kao projekt nego kao klasični album, kako nedostaje note nemira ili čari faze "grube ruke". Možda je u pitanju kompaktnost koju kao da previše ističe produkcijska poliranost, a možda je stvar u samim pjesmama koje ne uspijevaju zavesti onom brzinom ili manirama kakve stvaraju omiljene albume i trajne favorite. Naravno, možda me neko od kasnijih slučajeva vrlo brzo demantira, ali ta mi se opaska ionako ne čini nimalo presudnom. Jer, kako sam već naveo, "I Glow" uistinu sjaji i strši, zrači i, ako već ne zavodi, onda bar kontinuirano intrigira. A ako već naslovna, trip hopu namigujuća pjesma kaska za albumskim prosjekom, dovoljno je utopiti se u ljepljivom fluidu završne "Song to My Wounded Self", intimističnom komadu autoričina krasopisa koji je i iz njezinih suradnika izvukao rješenja za idealnu završnicu albuma koji nas odvodi do najfinijih i najkvalitetnijih ogranaka popa, širokoshvaćenog i beznadno glomaznog žanra nepravedno sagledavanog kroz šlamperaj koji se olako provlači pod njegovu etiketu. Upravo zadnje dvije minute te pjesme, njihov sugestivni soundscape, najljepši je zamisliv i završetak i točka gdje kao slušatelj ulazite u petlju koja vas vraća na početak.

Je Veux, dakle, sjaji i naslovom albuma i svime što se smjestilo na njegovih vinilskih četrdesetak minuta kao izuzetan projekt kakvih nikad dovoljno ne samo na našoj glazbenoj sceni. Potvrda je to i da su sve manje potrebne ofucane krilatice tipa "svjetsko, a naše" ili samopodcjenjivanju još nagnutije joj inačice: odavno "svijet" imamo i tu, u vlastitom dvorištu; treba samo osluhnuti i pronađene talente njegovati i cijeniti baš kao darove.

 

Toni Matošin

Hits 876

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma