Review
Već izvedbom prve skladbe na ovom albumu, virtuoznom i raspojasanom, pijanist Roger Kellaway će vas izbaciti iz težišta, nekom magnetskom privlačnošću privući u svoj glazbeni svijet, ostvariti kontrolu nad vašim postupcima, pokretima tijela. Uzbudljivo i uvjerljivo! Tako je tijekom cjelokupnog trajanja CD-a, bez obzira u kojem tempu svirao ili koju skladbu izvodio. Važan je i taj izbor skladbi, od reda atraktivnih jazz standarda, zahvalnih za razigrane improvizacije. Radi se o djelima uglednih autora od kojih su mnogi i sami vrhunski jazz instrumentalisti. Nakon spomenute, “52nd Street Theme” pijanista Theloniousa Monka slijedi “Have You Met Miss Jones” Richarda Rodgersa, “Doxy” tenor saksofonista Sonnyja Rollinsa, “Take Five” alt saksofonista Paula Desmonda, “Take the A Train” pijanista Billyja Strayhorna, “Night and Day” Colea Portera i “Caravan” trombonista Juana Tizola i pijanista Dukea Ellingtona. S nekima od njih, primjerice Dukeom Ellingtonom i Sonnyjem Rollinsom, je surađivao i s njihovim je opusom upoznat iz prve ruke. U postavi bez bubnjara, po uzoru na legendarne trio formacije Nat King Colea i Oscara Petersona, Kellaway u izvedbama spomenutih skladbi sjajno swinga uz gitarista Brucea Formana i kontrabasista Dana Lutza. Moje oduševljenje iskazano na početku ovog članka dijeli i publika koja je nanjušila da bi se te ljetne večeri, u kolovozu 2010., u klubu Jazz Bekery u Santa Monici moglo desiti nešto posebno, koja je svojim reakcijama pokazala da neizmjerno uživa u svirci, ne samo pljeskom nakon svakog sola nego i povicima u trenucima koji su donosili nesvjesne trzaje izazvane glazbom.
Davor Hrvoj
