Review
Alex Turner je još uvijek pojam. Dok s Arctic Monkeysima štanca izvrsne pjesme kao na pokretnoj traci, ne pokazuje znakove umora ili opsjednutosti sobom. A to se dogodi lako. Velik broj bendova koji su nekad molili da im se dopusti da uđu u studio i odrade neku minutažu sad albume daju na kapaljku (Franz Ferdinand možda?), no srećom s ovim autorom nije tako. I dok Monkeysi trenutno miruju, Turner se uhvatio pijančevanja. Da ne bi bilo zabune, o kreativnom pijančevanju se radi. Sa svojim velikim prijateljem Milesom Kaneom iz Rascalsa je pod utjecajem alkohola sklopio pakt. I tako su nastali The Last Shadow Puppets.
U čem je bio dogovor? Na dva tjedna će s 22-članim orkestrom otići put Francuske i snimiti album. Rezultat je i više nego dobar. Kinematografski zvuk 60-ih je nešto što će u vašem uhu zazvučati kao The Coral, no u biti je mnogo bolje.
Alex Turner i Miles Kane su stilom ovog albuma i odraslim načinom odrade tog posla (a Kaneu su 22 godine tek) pokazali da sljedeća James Bond tema naprosto mora biti njihova. Zvuk koji kao da je nastao u radionici Enia Morriconea je kao stvoren da bude soundtrack mnogih filmova. I ponovno napominjem, rezultat je nastao u samo četrnaest dana.
Naslovna pjesma, koračnica The Age of Understatement svojim pulsirajućim ritmom i jakim vokalima u potpunosti odudara od onog na što smo svi navikli od Alexa Turnera. Pomalo mariachi zvuk izvrsne Standing Next To Me koja, ako ima pravde, mora biti objavljena kao singl pokazuje koliko su Turner i Kane kompatibilni. Jednostavni, dječački glasovi gotovo istih boja i visina stvaraju jedan iznimno moćan duet.
Orkestraciji se pruža pun zamah. Vrišteće violine na početku In My Room izazivaju jezu, na Age Of Understatement su i više nego dobar intro za cijeli album dok se prebiranjem po klaviru u uvodu The Chamber postiže krajnje konceptualan učinak.
Ako su vam Arctic Monkeys bili djetinjasti (iako to nisu, zabluda je moguća), ovaj album je totalni udarac u glavu. Prebiranje po klasičnijem zvuku 60-ih, koristeći sve mogućnosti ozbiljnijeg teksta (s posebnim osvrtima na femme fatale) i jake orkestracije, sve su to odlike koje The Last Shadow Puppets čine izborom svakog tko pretendira na nešto kvalitetniji soundtrack za svoj film, ali i za dio svoje osobne kolekcije koji bi se ponovljenim slušanjima lako mogao izlizati.
Ivan Glazer
/
