Melodrama

Review

Nakon debitantskog albuma “Pure Heroine” iz 2013. u kojem nam daje pogled na svijet iz teen perspektive, Lorde se 2017. vraća na scenu s novim materijalom u kojem propituje svoj identitet u kontekstu romantičnog odnosa, ali i u kontekstu sebe same i svog umjetničkog stvaralaštva. S “Melodramom” dobivamo upravo ono što i očekujemo od albuma takvog naziva: “grintanje” o romantičnom odnosu uobličeno je stihovima koji se teatralno nameću u prvi plan, a daju prostora elektronici i plesnim pop ritmovima tek toliko da zaokruže tu priču na zanimljiv način. Album je uokvirena novela: ako je tematika albuma identitet u perspektivi samoće,veze i umjetnosti, Lorde to nadalje razrađuje u raznoraznim epizodama odnosno isječcima iz života, pa je tako nalazimo u samu, s ljudima, u taksijima, a mahom na tipičnim američkim kućnim partyjima gdje njezine emocije dolaze do stupnja ključanja. Tako bi se moglo reći da je”Melodrama” zreliji nastavak na “Pure Heroine”: tek kojekakve tinejdžerske sumnje koje smo mogli pronaći na prvom albumu ovdje isplivavaju na površinu i postaju tipična preispitivanja ljudi u dvadesetim godinama. Kao “aftermath of a break-up” na “Melodrami” si Lorde daje oduška, odnosno, progovara o vezi i prekidu na trenutke racionalno, a na trenutke namjerno nezrelo, kako bi živopisno ocrtala sva previranja koja ljudi proživljavaju tijekom i nakon raskida. Tako primjerice u pjesmi “Green Light” čeka da joj se na semaforu upali zeleno svjetlo kako bi zbrojila pobjede i poraze i krenula dalje, dok u pjesmi “Sober” uživa u igricama, iako svjesna da će adrenalin toga izblijedjeti. Na “Sober” se nastavlja “Sober II (Melodrama)”, gdje se već umara od života punog takvog ljubavnog “terora”, glamura i melodrame: kako  se u mračnom kazalištu u kojem je nastao “Sober” pale svjetla za kraj predstave, tako Lorde postaje svjesna da dolazi kraj njene osobne drame  (“we told you this was melodrama”).  U “Homemade Dynamite” fantazira i prisjeća se one eksplozije “prvog susreta”, a u “Supercut” predstavlja odnos putem videoisječaka što ih vrti u glavi, ali samo pozitivnih trenutaka. Pjesma “Louvre” opisuje ljubav para na filmski, dramatični način: ta ljubav je toliko klasična da pripada muzeju, a Lorde se u potpunosti prepušta tom maštanju u toj tupavoj, gotovo dječje naivnoj zaljubljenosti. Ova narativa se nastavlja  s pjesmom “Perfect Places” gdje pomalo ironizira vlastito razmišljanje o savršenim mjestima  ponešena blesavom euforijom u nesavršeno romantičnim noćima. Posebno je zanimljiva pjesma “Hard Feelings” u kojoj čitavo vrijeme sasvim pribrano i razumno opisuje dinamiku jednog kompliciranog odnosa, da bi  potom u hidden tracku “Loveless” okrenula ploču i prepustila se dotad zatomljenom manje zrelom ponašanju; ustupa mjesto ljubomori, posesivnosti, a posebno ponosnom mišlju “mogu I bez tebe” koja se provlači kao lajtmotiv kroz tekst.

Dvije balade s albuma se posebno ističu, a to su “Writer In The Dark” i “Liability”. “Writer In the Dark” snažna je pjesma o identitetu Lorde kao autora; to su promišljanja o stvaralaštvu, težnji za samostalnošću te samoj inspiraciji za pisanje, ali I priznanju za isto, dolazilo ono od publike ili od partnera. “Liability”, prva pjesma izdvojena s albuma kao singl, nježna je klavirska ispovjed o usamljenosti jedne osobe koja je uvijek “preteška” za dokučiti drugim ljudima; zapravo se Lorde obraća sebi samoj kako joj se I drugi obraćaju (“you’re a little much for me”) ali I prihvaća sebe kao takvu (“She’s so hard to please, but she’s a forest fire”). “Liability (Reprise)” deseta je pjesma na albumu koja reproducira material s “Liability”.Ono što je zanimljivo je što se ponavlja tekst prve pjesme, ali vise u obliku vlastitog komentara na ono prije rečeno, pa navedeno ostavlja dojam odzvanjanja vlastitih riječi (“you’re a little much for me, no no no no….what you gonna do?”) Možda je upravo ta pjesma reprezentativni uzorak s ovog albuma: repriza songa je nešto što je karakteristično za mjuzikl, odnosno kazalište, tako da je teatralnost ovdje na samom vrhuncu “melodramatičnog” albuma.

Naizgled jednostavan pop album, zapravo je kompleksno gradivo koje se može u potpunosti usvojiti tek nakon brojnih preslušavanja, što govori puno o njegovoj kvaliteti (kao i činjenica je kritički odlično prihvaćen te nominiran za Grammyja 2017. za album godine). Ukratko, “Melodrama” je ostvarenje zrelog alternativnog popa  koje iskače iz svake šablone.

Andrea Basić