MC
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Wilder Mind


Bookmark

Data

Released Svibanj 2015
Format Albumi
Vrsta / Alternative/Indie Rock / Indie Folk
Dodano Srijeda, 03 Lipanj 2015
Žanr Pop-Rock
Length 47:35
Broj diskova 1
Edition date Svibanj 2015
Država Europa
Etiketa V2
Catalog Number VVNL27072
Edition details objavljeno: 4.5.2015.; produkcija: James Ford; snimano: 2014. - 2015. (Air Studios i Eastcote Studios)
Tags James Ford V2 Mumford & Sons

Review

Marcus Mumford i sinovi odlučili su se uštekati i tom najavom podijelili mnoge i prije nego što je novi materijal uopće bio na vidiku. Tako su bendžo, kontrabas, mandolina i akustične gitare, koje su na ranijim izdanjima postale dio njihovog identiteta, bačene negdje u ostavu i pretočene u sveprisutne indie rock aranžmane. Električne gitare, bas i kompletan set bubnjeva obojili su svježu transformaciju benda; ti instrumenti ranije su se ukazivali na numerama poput „Bellow My Feet“ i „Lover Of The Light“. Uskrsnuće folka šezdesetih eksplodiralo je početkom desetljeća u sveprisutnom indie omotu. Simon & Garfunkel provirili su iz mračnih himničkih tonova Fleet Foxes, dok su Dylan i Cash vrištali iz cijele vojske bendova u fragmentima ili kompletnim opusom. Unatoč globalnoj epidemiji ispeglanog i dotjeranog zvuka 60-ih, ikone su ostale daleke, nedodirljive i sigurne u mainstream vodama.  Dok su mnogi bacani na površinu, Mumfordi su prvi koji su iz te folk poplave isplivali. Oni donose moderan, a opet sirov i autentičan folk zvuk koji pronalazi sklad kroz ruke multiinstrumentalista i vokalnih manira frontmena Marcusa o kojima Dylan može samo sanjati.

Svjesni potencijalnog rizika, od samog ulaska u studio momci su publiku počeli pripremati na svojevrsnu transformaciju iz akustičnog folk rocka u čisti pop rock zvuk.  Iako je sam proces stvaranja uključivao mnogobrojne eksperimentalne izlete, novi materijal na prvo slušanje djeluje kao linija između točke sigurnosti i iskustva. Promjena producenta, preobrazba organskog u električni zvuk te uključivanje svih članova benda u proces pisanja tekstova pjesama; najviše upadaju u oko. Marcus Dravs koji je svoj zanat izučio preko izbrušenih glazbenika kao što su Morcheeba, Florence + The Machine i Arcade Fire zamijenjen je Jamesom Fordom. S obzirom na to da se Forda tapša zbog zasluga koje su posijale sjeme planetarne histerije posljednjeg albuma arktičkih majmuna, teško se oteti dojmu da su i ovi momci htjeli ispeglati zvuk za najširu publiku. Dravsova čarolija spretno iz sitnih detalja izvlači kompleksnost kojom sva čula proždiru trnci, ovdje se kompresira finoćom produkcije za široke mase. Srećom, prije nego je Ford dotaknuo uratke, Aaron Dressner (The National) dao je čarobnu težinu novom zvuku i nepovratno izbrusio materijale tadašnjih indie rock rookieja.

Formula uspjeha skrojena od kilometara detalja i pikanterija izvire iz svake biografije današnjih vrhunskih glazbenika. Kad se pretoči i postavi u matematičkoj formuli ona se pretvara u jednadžbu sa jednom nepoznanicom, baš taj x Mumforde definira endemskom vrstom na glazbenoj sceni. Oni nas odvode u najmračnije dijelove bitka te u epilogu sveprisutnu destrukciju i hedonizam zamjenjuju kalvarijom koja rezultira čistom, nesebičnom i uzvišenom ljubavlju.  Marcusova jednostavnost izričaja stopljena sa krvarenjem aure prilikom vokalnog iznošenja svake pjesme nerijetko gotovo da predstavlja duhovno iskustvo.  Koliko god to bilo teško, da bi se kvalitetno i kritično sagledalo ovaj posljednji uradak potrebno se odmaknuti od starijih materijala koji njih i samog slušatelja kroz ovo putovanje nastavljaju proganjati.

Iako se promjena kroz prethodne opise čini drastičnom, preslušavanje otkriva kako se rukopis nije osjetno promijenio. Novi album odvaguje poznatu mumfordofsku definiciju emotivnog, laganog i dinamičnog. Također, i dalje nema bježanja od premotavanja obaveznog građenja kulisa simplističkim ukrasima i ogoljenim tonovima sve do bogatog ornamentskog finala. Zamjerku mnogi nalaze u cirkularnom pristupu, koji tvori osnovni manifest velikog broja uradaka sinova. Makar ponekad stvarno nailazimo na osjetne similarnosti u njihovoj kompoziciji, u mnogim slučajevima ta, na prvi pogled pravocrtna metoda, vješto je pretočena i obavijena elementima koji istovremeno iznenađuju i uzbuđuju.

U fazi navikavanja i pripremanja publike za novu eru momci su izložili više od polovice albuma digitalnom izlogu. Iz osobnog iskustva mogu potvrditi kako je taj pristup oslikao pogrešno futurističko djelo u glavama slušatelja. Tako je prvi singl „Believe“ zazvučao nedorečeno prije utapanja u dinamične perkusije koje odlično nadopunjuje atmosferična gitarska solo dionica. „Wolf“ je čista suprotnost koja probija membrane početnom eksplozijom i dinamičnim basom navigira dionice strofa; nažalost, nedovoljno uvjerljiv refren sprječava da dojam bude potpun. Solidna „Snake Eyes“ koja na momente priziva Snow Patrol hitove i uspavanka „Hot Gates“ zaokružile su zagrijavanja za novo izdanje. I tako, 4. svibnja iščekivanje je izrodilo pozitivno iznenađenje i komadići slagalice počeli su se jednostavno povezivati. „Tompkins Square Park“ melodičnim gitarama plijeni od samog početka i dovodi do potpune zaraze metronomskim bubnjevima iz radinosti Nationala koji su sveprisutni u velikom dijelu divljeg uma. Ovdje postaje jasno koliko su producentske manire Aarona Dressnera doprinijele ukupnom dojmu i grooveu samog albuma. „Vjera“ i „Vuk“ sada se odlično uklapaju i vode nas s napetošću prema odličnoj naslovnoj pjesmi obavijenoj springsteenovskim osobinama. Kako minute prolaze konceptualnost albuma počinje se nametati i preko gitarske poslastice „Monster“ i „Broad Shoulderd Beast“ dolazimo do najpovezanije trilogije ovog dvanaesterca. „Cold Arms“ je strastvena i iskrena balada koja odmara utapljanjem u ehoiziranim čistim gitarama i Marcusovim vokalnim bravurama nas uvodi u osobni favorit „Ditmas“. Vožnja kvartom Aaronove rezidencije sadrži najbolje od oba svijeta, nacionalnu virtuoznu dinamičnu jednostavnost suočenu s krhkosti povjerenja i ljubavi. Marcus sve to dočarava kroz osobnu prizmu stihovima „Fragile sound, the world outside just watches as we crawl, crawl towards a life of fragile lines and wasted time“, na koje se naslanja odličan refren. Iako je ulogu epiloga zaslužila „Only Love“ koja lomi srčane klijetke Marcusovim vapajem „Didn't they say that only love will win in the end“, ta čast pripada dosadnjikavoj i uvjerljivo najslabijoj karici albuma „Hot Gates“.

Ukoliko i dalje plačete zbog skupljanja prašine na bendžu, ovaj album vjerojatno nije preporuka za vas. S druge strane, ako želite čuti kako Marcus i družina zvuče u rock aranžmanima podebljanim National primjesama, ovaj materijal obavezna je zadaća koja zahtijeva dobro zagrijane slušalice prije svladavanja gradiva. Radi se o djelu koje je rizičnim potezima popločalo slojevitu konceptualnu formu, ostavivši dovoljno prostora za napredak u budućnosti.  Dok kritičar Stephen Thomas Erlewine navodi kako Wilder Mind donosi hladniji i glađi zvuk, moj dojam je kako je album instrumentalno zadivljujuće dotjeran i predstavlja uspješnu preobrazbu iz sirovog folk zvuka u bogat indie zvuk. Ipak, tom iznimno preciznom novom zvuku nedostaje doza instrumentalne i poetske oštrine, on s oprezom ne nameće ni nanogram zaključka, izostavlja strastveno prolijevanje spoznaje u kojoj su plamtjeli raniji komadi, kao npr. „Babel“ i „Thistle and Weeds“.  „Wilder Mind“ na dosta je mjesta nošen prostim i povremeno predvidivim stihovima, što je posljedica infiltracije svih članova u proces pisanja. Stoga, pero treba prepustiti Marcusu kako bi se njegova povremena rezerviranost u interpretaciji zamijenila suzama rasplesane duše pri iznošenju vlastitih proživljenih istina. Da parafraziram, prostora za podizanje ljestvice i dalje ima, međutim, Mumfordi su družina koja ju i podiže kako bi bila ispod nje prije nego pristupi novom kompozicijskom procesu. Na publici je da procijeni koliko su uspješni u njezinom doticanju i preskakanju.

Marko Pavišić

Hits 1663
Babel « Babel Mumford & Sons Albumi Kronologija Delta » Delta

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima