Review
Muka je poznat osjećaj na ovim prostorima. Vihori vremena prelaze od davnina preko ovih prostora nemajući milosti za ljude i zemlju. Raznose ti vihori kosti i prašinu na četiri strane svijeta, a ono što ostaje zaglavljeno u glibu stoji u mjestu nadajući se milosti koja ne dolazi, poput prazne ljušture što ispraznu zbori riječ pepelu koji je nijem. Mnogi su umjetnici posezali za mukom koja im je u svoj svojoj ljepoti uvijek bila muzom. Stoga ne čudi što postoje elementi i na našoj glazbenoj sceni koji su voljni posegnuti u to vrelo inspiracije i poput nekih propovjednika podzemlja na svjetlo izvući onaj mrak koji obitava u beskrajnim prostorima devijacija čovječnosti.
Muka započinje svoj put početkom 2012. godine okupljanjem članova grupa Avicularia, Duskburn i (drama) koji žele u zasebnom projektu stvarati ekstremnu glazbu koja bi pokušala donijeti nešto novo i posebno na hrvatsku metal scenu. Grupi se ubrzo nakon osnivanja priključuje Ivan Borčić iz grupe J. W. Pozoj na vokalu i početkom 2013. Muka snima svoj prvi singl “Sumpor i sol”, a krajem iste godine grupa ima i svoj prvi nastup uživo. Već u ožujku 2014. godine Muka izdaje svoj prvi album naziva “Svi šute” koji nailazi na vrlo pozitivan odziv među publikom i s većim brojem koncerata grupa polako gradi svoju reputaciju sile koju treba doživjeti na pozornici. Krajem 2016. snima se novi album i on izlazi 7. ožujka ove godine pod nazivom “Sveta stoka”.
Od prve je note jasno da je riječ o grupi koja je sigurna u ono što radi i što želi postići svojom glazbom. Dragocjeno se iskustvo ranijih snimki i nastupanja pretače u pet mučnih elegija s čijom se snagom rijetko što može mjeriti na hrvatskoj glazbenoj sceni. Koristeći se vrlo uspješno francuskom školom black metala i njezinom novijom islandskom inačicom kao polaznom točkom, grupa uvlači slušatelja u disonantne sfere gdje se stvari raspadaju, središte više ne drži i anarhija je puštena svijetom.
“Sutra!?” otvara album jednim glasom na koji se nastavlja rif koji, poput nezaustavljive vodene stihije, prijeti potopiti ovaj svijet, a da bi odmah potom grupa stišala stvari po prvi i posljednji put na albumu izazivajući iščekivanje kod slušatelja koje biva ispunjeno silom koja vas baca poput broda u oluji kroz zapjenjene valove izazivajući mučninu kod nepripremljenih. “O tvom soju” nastavlja u istom tonu i stihom “čovjek je virus što izjeda Zemlju” otkriva Muku kao vjesnika mraka koji ljudi izbacuju iz sebe ostavljajući ga poput ožiljaka vidljivih u elementima iznad i ispod zemlje. Tekstovi na hrvatskom jeziku daju posebnu dimenziju glazbi. Uvijek poetični, skoro baudelaireovski, oni izazivaju mentalne slike koje savršeno pristaju uz silinu glazbe. “Šonje” se okreću od tema ljudske nedoraslosti ideji civilizacije i mogu se iščitati kao kritika umjetnosti koja nudi ničega novoga gdje se jedni te isti akteri vrte u talogu samohvale i isprazne poze. “Od panja do panja” kroz hipnotičke rifove donosi možda i najosobniju pjesmu na albumu, a posebice stihom “nove sablasti slave moje slabosti stare” otkriva skrivena značenja u kojima tekstovi Muke i inače briljiraju. Album zatvara najdulja “Ona koje nema” okupljajući u jednoj pjesmi ono najbolje od grupe koja je u fantastičnoj sviračkoj formi, a posebno mjesto pripada vokalu Ivana Borčića koji živi svoje stihove i zajedno s ostatkom grupe kao da se penje polagano uz mokra bedra albuma utapajući se u sladostrasti onoga što dolazi.
Muka je koliko rijetka toliko i poželjna pojava na našoj glazbenoj sceni. Ispravno zaključujući da njihova glazba neće biti hit na radiostanicama, grupi daje slobodu stvaranja umjetnosti koja je prirodna i nezavisna od subjektivnog doživljaja slušatelja. Ova se godina već pokazuje vrlo plodnom za ekstremnu glazbu u Hrvatskoj te ovo stanje može poslužiti kao daljnji poticaj i drugim grupama da iskoriste trenutak za stvaranje kvalitetne glazbe.
Album možete poslušati i kupiti na Bandcamp stranici Muke.
https://muka.bandcamp.com/album/sveta-stoka
Boris Čičovački
