Review
Kad sam zadnji put pisao o njima, govorio sam o glazbenim ukusima. I kako otprilike mogu pogoditi tko će se zakačiti na njihovu verziju americane, a tko će ih bez mnogo razmišljanja zaobići u širokom luku. Sad, kao u kakvom nastavku, mogu pametovati kako sam točno predvidio topografiju njihova daljnjeg puta, ali My Buddy Moose su ipak korak dalje, baš kao bend koji zna svoj broj cipela i domete svojih koraka, koji pravovremeno može sagledati dokuda se može dobaciti svojim instrumentarijem i koliko glasno mogu uzviknuti "tu smo!". Treći im album, "Shine! Shine! Shine!", tako zaokreće vožnju američkim pustopoljinama i urbanim mitovima prema naglašenije rokerskom, odnosno, gitarskom sazvučju u logičkom slijedu i s punom odanošću samima sebi.
Uvodne dvije pjesme, "Fucking Boring" i "Girl" jasno su i glasno na samom startu dale do znanja da je došlo vrijeme da električne gitare posve preuzmu kormilo pred country-stilizacijama. Daleko od toga da su me oborili s nogu, ali bilo mi je drago čuti ustrajnost u tom iščitavanju američke glazbene ostavštine. I onda je prava priča mogla otpočeti! Naslovna pjesma drsko je sjajan spoj power popa i najljepše americane, najefektniji mogući nastavak prošloga albuma "Wonderful Feeling of Emptiness", kao i x-ti pokazatelj kako je duh Big Star itekako dalekosežan i živ. Upravo su u tom segmentu Luka Benčić i društvo pokazali za ovu prigodu najviše, što će potvrditi srodna i gotovo jednako sjajna, zvečeće tečna "Love Like Ours". A ono što ove dvije pjesme, pak, zaokružuju, niska je sjajnih, najljepših američkih pjesama ikad napisanih i skladanih u Rijeci – "She Knows", "Lack of Imagination" i "Roulette" stoje kao čvrsta utvrda usred albuma koji će potvrditi My Buddy Moose kao ključno ime novije hrvatske (ne samo) rock scene.
Nakon takve serije sjajnih pjesama, kojima treba nadodati i još jednu čiltonovsku ljepoticu "Traveller", rokerska razvaljotka "Love, Love, Love" vraća stvari na početak, ali kao s misijom da ga uljepša, da ukaže da je mnogo bolji nego što se to na prvo slušanje činilo. Uistinu, novim slušanjima "Shine! Shine! Shine!" raste, brz i poletan, neopterećen prenošenjima bilo kakvih "velikih poruka", prenoseći neodoljivu uživanciju muziciranja ljudi koji su odavno na pozornicama pokazali da su – ako je vjerovati očevidcima, budući da nisam imao zadovoljstvo osobno prisustvovati ijednom njihovom nastupu – istinska rock-atrakcija. My Buddy Moose kao da su sve ono što prosjek domaće rock scene nije – uzbudljivi, svježi, izbalansirani između tradicije i najfinije sadašnjice, samouvjereni u tkanju svoje glazbene tapiserije. Pjevaju na engleskom, da, ali njihova glazba to i traži. Riječani su, da, ali s američkim "badlands" u nozdrvama. I praše, uistinu praše, pritom itekako osjećajući i njegujući melodiju i rafiniranost.
My Buddy Moose imaju, dakle, treći album. Bolji nego vrlo dobri prošli. Najbolji dosad. I prijete da će biti još bolji. Gotovo da to jamče.
Toni Matošin
/
« Wonderful Feeling of Emptiness 
