Review
Dva brata i dvije sestre u paklu popularne glazbe na gitarama i sunčanim melodijama za ovo vrlo vruće, vrelo čak doba godine. Romeo i Michele Stodart te Angela i Sean Gannon nose tamne boje, ali rade pjesme raspoloženja obrnuto proporcionalnog izabranom dijelu spektra sunčeve svjetlosti koju nose. Dakle, relativno vesele pjesmice.
Priča počinje na Trinidadu u morima gdje je operirao nekada davno zombie-gusar Jack Sparrow, nastavlja se u New Yorku, a stalnu lokaciju pronalazi u zapadnom Londonu gdje je Romeo upoznao Seana, vjerojatno se zapio s njim, te počeo surađivati u glazbenim vodama. I jedna i druga sestra priključile su se naknadno. Glazba koju rade vrlo je nalik mješavini The Beatlesa (jer ipak su iz Velike Britanije) te Beach Boysa (jer ipak Trinidad ima plaže), samo sa produkcijskim pomakom za četrdesetak godina.
Nakon osnutka benda i par proba dogodilo se što se događa svakom bendu sa Otoka: otkrije ih njihov, domicilni, glazbeni tisak te ih masno ispromovira tako da su The Magic Numbers uspjeli puniti dvorane od 2 000 mjesta bez izdanog singla, a kamoli albuma.
Veza sa Beach Boysima je potvrđena u činjenici da su bili 2005. godine predgrupa čovjeku koji je pojeo uvjerljivo najviše tripova u cijelim šezdesetima – Brianu Willsonu. No droge odlaze iz sistema puno prije što jedan plastični ili vinilni nosač zvukova može istrunuti tako da će pjesme poput Forever Lost i I see you, you see me biti u opticaju više od sezonu dvije. Što uopće nije loš rezultat.
Antonio Hadrović