MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Pink Friday: Roman Reloaded


Bookmark

Data

Released Travanj 2012
Format Albumi
Vrsta / Pop / Contemporary R&B / Pop-Rap
Dodano Petak, 25 Srpanj 2014
Žanr Rap
Length 1:08:59
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2012
Država Europe
Etiketa Cash Money Records/Universal Republic
Catalog Number 602527993003
Edition details Produkcija: Alex da Kid, Alex P, Andrew
Tags Nicki Minaj Rap pop Alex da Kid David Guetta Benny Blanco Carl Falk Cirkut Drake Nas Lil' Wayne Young Jeezy Chris Brown Britney Spears

Review

Još od davnih vremena kad smo imali Missy Elliot (tada) na vrhuncu svoje karijere, nije se pojavila reperica uspješna kao Nicki Minaj. Svakako, mnoge su pokušavale. Trina je tako objavila pet albuma, ali se ostavila top ljestvica nakon što su i najkomercijalniji pokušaji osvajanja propali. Foxy Brown doživjela je emocionalni slom nakon kojeg ništa u glazbenom smislu nije dolazilo, Eve je propustila izvrsnu priliku za četvrti album zbog problema s diskografskom kućom, a Remy Ma završila u zatvoru zbog pucanja u prijateljicu. Lil' Kim je nakon 2005. jednostavno nestala iz glazbe, a vraćala se samo na trenutke s toliko užasnom glazbom da sam shvatio kako nisam uopće trebao poželjeti njen comeback i da je njena priča stvarno gotova. Njena se nova glazba svodi upravo na vrijeđanje djevojke koja je predmet ove recenzije, djevojke koja je 2010. objavila svoj prvijenac Pink Friday, s kojeg je skinula nekoliko singlova koji su se vrtjeli po cijelom svijetu, ne samo u Americi. Postalo je jasno da, bez obzira na snažnu podložnost komercijali i jak mainstream prizvuk u glazbi, Nicki Minaj ima onaj potencijal da vrati ženski rap na pravi put. Možda počevši od pjesama koje su više pop nego rap, ali postupno bi došla upravo do tog cilja.

Međutim, stvari su krenule u drugom smjeru. Nicki Minaj, po svemu sudeći, više nema interese koje je promicala prije. Tako smo vidjeli kako se jedna od pionira nove generacije reperica trudi iz petnih žila kako bi postala nova Lady GaGa. Nastup na Grammyima ste vidjeli. Promjenu izgleda ste vidjeli. Promjenu ponašanja ste vidjeli. Pad u kvaliteti ste vidjeli. Sad je još počela prodavati priče koje bi njenoj glazbi trebale dati dublje značenje, upravo ono što Lady GaGa radi sa svakim svojim produktom.

Problem je u tome što se ove dvije dame ponašaju kao da je njihova glazba mesijanski vrhunac liberalnosti, put prema ujedinjenju čovječanstva i društvu bez predrasuda, a ne kolekcija plesnih pjesama koje su napisane i producirane u deset minuta. Tako je Nicki Minaj izmislila Romana Zolanskog, svoj gay-shizofrenički-demonski alter-ego. Na ovom albumu i nema baš potrebe za tim jer je nejasno bi li Roman trebao predstavljati svaku pjesmu ili samo onu hip-hop polovicu albuma, koja je uopće njegova uloga i kakva je njegova priča.

Na 22 pjesme (govorim o deluxe ediciji) Nicki je stvarno prekrila sve što je htjela te još to grupirala, tako da je prvi dio albuma striktno hip hop, bez pop prizvuka, zatim kreće malo R&B, zatim 5 europop pjesama, četiri balade i tri bonus pjesme, opet pop. Posebna kategorija je Stupid Hoe, koju je nekako ubacila kao zadnju pjesmu standardne edicije, jedna od najgorih pjesama u povijesti čovječanstva i poprilično uvjerljiv nagovještaj smaka svijeta. O tome koliko dobro obavlja svoju ulogu zatvaranja albuma suvišno je raspravljati jer je zapravo upitno ispunjava li pjesma ulogu postojanja na svijetu.

Roman Holiday, pjesmu koja otvara album, Nicki je izvodila na dodjeli Grammyja. Pjesma je neuredna i u njoj je svašta nabacano - malo rapa, pop refren, malo basa, malo sintesajzera, malo egzorcizma, malo katoličkih referenci, a i malo koralnog napjeva tradicionalne božićne pjesme O, Come All Ye Faithful. Pjesma tako objedinjuje sve ono što ćete čuti na albumu i sve moguće Nickine strane. Bez obzira na bizarnost, pjesma uspijeva biti uspješan i odličan uvod u album.

Pjesme koje slijede primjer su onoga čemu su se obožavatelji Nicki iz 2007. (dok je još radila rap glazbu) nadali i čega je podosta nedostajalo na njenom prvijencu. I fantastične su. To su Come On A Come (neočekivan i nezaboravan trenutak albuma - If you wasn't so ugly, I'd put my dick in your face!), I Am Your Leader i Beez In The Trap. Posebno moram istaknuti i Champion, na kojoj gostuju Young Jeezy, Drake i Nas. Svatko donosi svoju priču kako bi zajedno napravili dirljivu i realnu himnu teškom životu u getu, salutirajući sve ljude sa životnim poteškoćama.

Iako hip-hop dio albuma zaslužuje pohvalu, bio bi još bolji da nema HOV Lane i Roman Reloaded, gdje Nicki postaje naporna forserica i lagano se približava onoj razini iritantnog hip hopa koji je usavršila na Stupid Hoe. Nakon njega slijede dvije R&B pjesme. Na prvoj, Right By My Side, Chris Brown joj pomaže napraviti tipičan generički primjerak današnjeg R&B-a kakav radi polovica nekad relevantnih izvođača. Iz kojih razloga? Nemam pojma, ali nije mi jasno kako ne razumiju da ovo zvuči loše, banalno i glupo. Na drugoj pjesmi, Sex In The Lounge, Nicki doslovno nestaje nakon što odrepa svoju strofu i ostatak pjesme kolegijalno predaje Bobby V-u kako bi se dotični mogao seksualno iživljavati i stenjati, uz malu pomoć Lil' Waynea.

Pop dio albuma? Počinje najavnim singlom, Starships, vrlo dobrom pjesmom, no ujedno i derivatom dvadesetak pop pjesama u zadnje dvije godine (počevši od Raise Your Glass (P!nk) pa sve do Britneyne Till The World Ends), a nastavljaju ga još četiri pjesme koje su sve redom derivati spomenute pjesme. Pitam se gdje je bila Nickina pamet pa je još ovih pet identičnih pjesama poredala jednu za drugom, kao da je htjela da se vidi kolika je formulaičnost između njih. Mali pomak od ostalih vidljiv je na Whip It, zanimljivoj i ponešto kreativnijoj od ostalih pjesama, no i ta posuđuje puno iz moderne pop glazbe, uključujući i čitavu melodiju refrena Wonders grupe The Sound Of Arrows. Na ovom dijelu albuma također je zabilježen i pad u tekstovnoj kvaliteti (hotter and hotter, sexy and hotter ili it's the way that I am, Nicki Nicki so bad tonight.).

Na Marylin Monroe vidimo introspektivnu Nicki kako nam progovara o vlastitoj nesigurnosti preko laganog i komercijalnog instrumentala. Jako osobna i dirljiva pjesma u maniri laganijih stvari s njenog prvog albuma. Ostale balade nisu pretjerano zanimljive, a točku pretjeranosti Nicki dostiže u Gun Shot, nerazgovjetnoj reggae pjesmi na kojoj gostuje i Beenie Man (zanimljivo - on je deklarirani homofob te tako izvrstan gost za album čija bi glavna zvijezda trebao biti gay Roman Zolanski. Izgleda da su i u Nickinom utopističkom liberalnom svijetu hitovi ipak iznad svega).

Od bonus pjesama imamo već poznati hit Turn Me On s Davidom Guettom, jednu od pjesama izbačenih s Britneynog Femme Fatale albuma - Masquerade (pjesma je super, da se razumijemo!), a zatim i ono najvrjednije slušanja - Va Va Voom. Imamo Super Bass ovog albuma. Pjesma će definitivno biti singl, pomesti sve moguće top ljestvice te možda biti Nickin najveći hit dosad. A zašto i ne? Bezbrižna je, ljetna, slatka i zabavna, sve ono što je činilo Super Bass tako privlačnom.

Tek nakon slušanja albuma zaključit ćete da na njemu nema ništa epsko što je Nicki najavljivala, da album čak nema ni jasan koncept, da ima, unatoč tome, dobrih pjesama vrijednih slušanja, ali i da se Nicki od prvijenca nije pomakla u nekom pozitivnom smjeru glazbeno. Ostala je ista, no s više pretjerivanja i loših pokušaja privlačenja pažnje. Kako će se to nastaviti, vidjet ćemo.

Mislav Živković

Hits 894
Pink Friday « Pink Friday Nicki Minaj Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42