Bog

Review

Pretpostavljam da Pipsima nije bilo jednostavno nastaviti svoj glazbeni put nakon onoga fenomenalnog albuma „Fred Astaire“, koji im je definitivno najbolji album u dosadašnjoj karijeri. Jasno koncipiran, Fred je imao sasvim jasnu glavu i rep, a istovremeno bio 'nafutran' s hrpom vrhunskih pjesama koje su im na kasnijim koncertima postali nezaobilazan dio repertoara („Sex u školi“, „Nogomet“ i „Ljeto 85“). Na njemu je i vrhunska suradnja s Rundekom u pjesmi „Plači“, ovjenčana mnogim nagradama, između ostalih i Porinom za najbolji glazbeni duet. Freda je zatvorila izvanredna pjesma „Na putu prema dole“ i ono što svakako nitko nakon toga albuma nije priželjkivao bilo je da Pipsi krenu prema dolje. Ukratko, cijeli album bio je cakum-pakum i vjerojatno su im se nakon njega počela nametati promišljanja kojim putem i kako dalje. Nogometna postava koja pobjeđuje se ne mijenja, već se može samo dopunjavati, no trebalo je potražiti barem donekle drukčiju taktiku u odnosu na prošlu tekmu. I čini se da su Pipsi pri tome u najvećoj mjeri uspjeli.

Album su otvorili instrumentalom „Vidaj“. Ambiciozniji su ovu skladbu odmah poistovjetili sa soundtrackom Hansa Zimmera za film "Broken Arrow". Dobro, možda bi se i mogla pronaći poneka sličnost, ali kakve to ima veze: stvar je dobra i funkcionalna kao atmosferični 'ufur' u album jednog donekle laganijeg albuma „Pipsa“ s podosta utjecaja latino-ritmova i bolje mu pristaje nego neka divlja rokačina. „Rosita Perdingo“ klasična je riffovska, dobra i konfuzna Pips, Chips & Videoclips rokačina s onim odličnim dijelom teksta - „Možda sam izgubio smisao za humor…“. Koloplet funkcionalnih gitara, stišavanje kad treba, kaotičnost, s onim dubljim smislom, uz dobre prateće vokale – sve je to ono što čini ovu stvar vrhunskom. Uvijek ugodne masne bas-žice na početku pjesme i polu-funky ritam otvaraju iduću pjesmu „Motorcycle Boy“. Ripper u njoj daje svoj vokalno prepoznatljiv maksimum, a refren je glazbeno priljepčiv i tekstom u potpunosti optimističan: „Dok te sunce zove, ma dolazi ja sam na tvojoj strani…“ Dopadljiva su i gitaristička rješenja: neupadljiva, a odlično popunjavaju sve praznine. Tekst pred kraj pjesme sadrži i jednu veliku istinu - „život je loš, al' izbor je tvoj…“ - suštinu životne slobode u kojemu sami biramo putove, makar i krive. „Mars napada“, odlična je pjesma i sadrži sve elemente hita, dok su u njoj gitare ponovno fantastične. Ima ovdje u tekstu i nekoliko politički „skliskih“ poruka koje su oslikavale ono vrijeme i bile sasvim na mjestu, jer rock mora biti korektor društva, koji će iskazati i ono što vladajućima i ne mora odgovarati.

„Narko“ je odlična kombinacija sitra kojega je odsvirao Srđan Sacher i onoga što bi netko nazvao post-grungeom. I ovom je prilikom Ripper napisao nekoliko izuzetno lijepih stihova, a dečki su uz goste pjesmu odsvirali i više nego korektno. U kasnijim inačicama pjesme, posebno live izvedbama, znamo da je ovo pjesma koju publika voli pjevati sama, što je najbolji dokaz da je ispunila svoju poruku te stigla odredištu kojemu je bila usmjerena. Nakon one pjesme koja nema naslova, a u kojoj se kroz plač glumca Sretena Mokrovića vjerojatno prikazuje iskaz čistih emocija, slijedi novi glazbeni polu-kaos pod naslovom „Jedan od nas“ u kojemu je loopove na bubnjevima odsvirao Robert Moorman. Nije to ponajbolja stvar ovoga albuma, ali je ritmična i slušljiva.

Drugu ploču otvara pjesma „Bolje“, koja kreće kao laganica s ritmičnim latino-udaraljkama koje je odsvirao Hrvoje Rupčić, a u drugom dijelu se pretvara u pravu žesticu da bi se ponovno vratila u prvotnu mirnoću. U prekrasnoj pjesmi „Dan, mrak“ koja se aranžerski bez greške postupno razrađuje i gradi, gudače je aranžirao Sašo Fajon. U nekim elementima podsjeća na Pipse iz mlađih dana, ali uz osjetnu glazbenu zrelost. „Sao Paolo“, aranžerski je bogata pjesma s funkcionalnom brass sekcijom, gudačima, dodatnim udaraljkama i Anđom Marić kao gošćom na pratećem vokalu koja će pjevati i u idućoj stvari.

A četvrta strana albuma uistinu je prava poslastica. „Adrenalin“ je poigravanje sa španjolskom gitarom, kastanjetama i Anđinim šarmantnim vokalom. Pjesma je fora i promjena u odnosu na sve što su do sada radili. Iduća stvar na albumu „Nacionalni park“ svakako je tekstualno zanimljiva svim ljubiteljima Dinama, no pjesma „Trener morskih pasa“ bez daljnjega je, uz naslovnu pjesmu, najveća špica ovoga albuma. Sve je u njoj savršeno: od bas i ritam linije, preko nenametljive klavirske dionice, pratećih vokala Tine Rupčić i Jadranke Krištof pa do teksta koji je više nego zanimljiv:
Trener morskih pasa
I krotitelj lavova
Vlasnik njenog srca
Sirene sa žalova (…)
Bacit će nas u more
I ako se vrati
Ti budi pametan
Samo joj mahni
Već si dugo nesretan
I ako se vrati
Znaš, dugo će plakati
Ti za to ne mari
Tvoje pleme Avari
Te čeka…

Kao što sam već napisao, vrhunac ovoga albuma (očekivano) svakako je naslovna pjesma „Bog“. Lagana i jednostavna gitara kojom započinje ova skladba s Ripperovim prepoznatljivim i specifičnim vokalom uz blagu nadogradnju druge gitare i gudača (violončela) savršeno nas vode prema refrenu:
Djeca se igraju
Poraza i pobjede
I Bog će je nagraditi
Jer nema što raditi
Ovaj tjedan
A Bog je uvijek vrijedan…

Pronađe se i ovdje u tekstu poneka psovka ali ona je oduvijek bila funkcionalni dio Ripperove poetike. Glazbeno, „Bog“ se prema zatvaranju pjesme onako pošteno 'užestio' i velebno je finale dostojno jednog kvalitetnog albuma ove, na našoj sceni, uistinu posebne grupe. A onaj odjavni Ripperov recital/poruka: „Ne piški u lavabo, dobro jedi, slušaj mamu i tatu i ne plači u društvu…“, vrh je vrhova.

Ukratko, vinilno reizdanje albuma „Bog“ grupe Pips, Chips & Videoclips pokazalo se kao još jedan pun pogodak, dokaz da njihova glazba ne stari i da je i nakon gotovo četvrt stoljeća od prvog izdanja jednako zanimljiva i danas. Za pretpostaviti je kako će Pipsi i dalje nastaviti u smjeru vinilnih reizdanja albuma, a to znači da slijedi album „Drveće i rijeke“ koji je objavljen prije točno dva desetljeća. No, u međuvremenu, kako su objavili početkom travnja na 31. rođendan benda, Pipsi će najesen objaviti novi studijski album pod nazivom „Vesna“.

U kojemu kreativnom smjeru će bend nastaviti dalje i kako će zvučati njihov novi studijski album saznat ćemo uskoro, jer za nekoliko dana objavit će i pjesmu „Pariz“, kao njegov prvi singl. U međuvremenu, obožavatelji Pipsa svih generacija mogu uživati u „Bogu“ kao i u drugim njihovim kvalitetnim reizdanjima.

Ivan Dukić