MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Digitalno nebo


Bookmark

Data

Released Studeni 2019
Format Albumi
Vrsta Hard rock / Alternative Pop/Rock / Classic Rock
Dodano Petak, 14 Veljača 2020
Žanr Rock
Length 49:56
Broj diskova 1
Edition date Studeni 2019
Država Hrvatska
Etiketa Dallas Records
Catalog Number DALLASCD913
Edition details objavljeno: 15. 11. 2019.; snimano i miksano u Lemon production Studio, Zagreb (osim „Ona me ne voli“ i „Sve će biti u redu“ – RDSL studio Novo Mesto); ton majstor: Steve Albini, mix i produkcija: Srđan Sekulović Skansi
Tags Dallas Records Psihomodo Pop Srđan Sekulović Skansi

Review

Psihomodo Pop jedan je od najdugovječnijih zagrebačkih rock and roll bendova, jer postoje od sredine '80-ih godina. Ustrajniji pamte da su bili prvi bend s ovih prostora koji je nastupio na MTV-ju, te svirali u europskim rock klubovima, dok je to drugima djelovalo nezamislivo. Vjerojatno ne postoji osoba kod nas koja nije čula „Fridu“, „Nebo“ ili „Pinokija“. Ne krijući utjecaj Ramonesa, Rolling Sonesa, Stoogesa ili recimo Lou Reedovih Velvetovaca, Gopčevi Psihići izgradili su svoj autentičan stil od kojega nisu odstupili kroz sva ova desetljeća. Nisu se komercijalizirali, deru po svome, iskreno, žestoko i zanimljivo.

Na njihov 11 studijski album trebalo je čekati čak pet godina. A upravo je toliko prošlo između njegovog prethodnika „Ćiribu ćiriba“ i „Jeee! Jeee! Jeee!“. I ovime pokazuju da rade predano, bez forsiranja, s guštom, za ljude koji to znaju cijeniti, a pri tome održavaju kontinuitet s povremenim nastupima u dupkom ispunjenim glazbenim prostorima pred starom i vjernom publikom, ali i novim obožavateljima.

Tako je, primjerice, bilo i na Staru Godinu u zagrebačkom Vintageu, u kojemu su upriličili pravi rokerski doček obećavajuće Nove godine koja u sebi sadrži obećavajuće dvije dvadesetice. „Hoćete li da vam odsviramo neku novu stvar?“, pitao je Gobac okupljene. „Neeeee….“, začulo se iz publike koja se očito navukla na one stare, bezvremenske hitove. „Pa zakaj… zakaj ne?“, odgovorio je spremno Gobac, „Pa imamo dvije dobre…“ Ispalo je to simpatično, ali odviše samokritično, jer ovaj album sadrži mnogo više.

Imamo ovdje 16 pjesama, od kojih 14 čini album, a dvije su bonus („Božićna“ i „Narodna“ – obrada pjesme legendarne grupe Paraf). Sve su snimljene i miksane u Lemon production Studio u Zagrebu, osim „Ona me ne voli“ i „Sve će biti u redu“. One su se, naime, pojavile ranije kao EP-jevi i snimljeni su u RDSL studiju u Novom Mestu. Na njima je još bubnjeve svirao izvrsni, nažalost prerano preminuli Tigran Kalebota, dugogodišnji prijatelj i suradnik Davora Gobca i ekipe. Težak je to bio emotivan gubitak za Gobca i za dečke iz benda, a u jednom trenutku su razmišljali i o prekidu s nastupima, a onda su ipak odlučili nastaviti dalje, na sreću svih štovatelja benda, upravo Tigranu u čast.

Pjesme su ujednačeno i standardno dobre: tekstovi su pitki, duhoviti, nepretenciozni, a svirački i produkcijski album je izvrstan. Nema ovdje hitova koji bi nadmašili one stare „Ramonu“, „Fridu“, „Ja volim samo sebe“ ili „Pinokija“, ali ima sasvim zgodnih pjesama s kojima će Psihići pristojno dopunjavati svoje standardne set-liste. Među pjesmama se izdvajaju „Sve će biti u redu“ i naslovna „Digitalno nebo“ (s tekstom „Srest ćemo se jednog dana, baby, na nekoj drugoj strani svemira… TI ćeš biti ti, a ja ću biti ja…“).

Osobni favoriti su mi „Red, rad i mir“ koja me s uvodnim riffom podsjeća na zlatno doba novog vala i „Ona me ne voli“. Ovu drugu zbog ritmičke zahtjevnosti i odličnih puhača, jedva čekam nekom zgodom čuti u živoj izvedbi. Možemo ovdje naći i obradu pjesme „Tuga“ (alias „Sorrow“), koja je u Bowiejevoj „Pin Ups“ verziji vjerojatno poznatija nego u originalnoj izvedbi The McCoysa. Solidno se ovdje Gobac s dečkim sprdao na temu „Duga, duga kosa i plave oči i ono nešto što neće proći… Tuga, tuga… Ja sam htio ljubav ovu, a ona je htjela samo moju lovu…“). Vole se dečki zafrkavati, to mi je genijalno, ali znaju i te kako dobro svirati. Dobra je i žestoka surferska „Mirno spavaš“ koja me baš ugodno podsjeća na Pixiese. „Alkohol“ i „Oko 6 ujutro“ se oslanjaju na utjecaj blues-rock standarda njihovih velikih uzora, ali „Banana“ i „Ona me ne voli“ malo su mi slabiji momenti albuma.
Psihomodo pop je ovaj put iznjedrio kvalitetan, vrlo dobar, gotovo pa odličan album, dobre dinamike, prepoznatljivih i priljepčivih riffova, kojega samo treba što više slušati. Nije u rangu s „Godinom zmaja“ ili „Sexy magazinom“, ali svakome tko ih voli od srca ga toplo preporučujem.

Ivan Dukić

Hits 292
Live Unpljugd 2 Gavella « Live Unpljugd 2 Gavella Psihomodo Pop Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42