Review
Dobra večer, mi smo dva diska iz paketa za dvadeset godina od prvog albuma sastava Rage Against the Machine iz Los Angelesa, Kalifornija.
Prošlo je dosta otkako je najbolji prvi album za revolucije ili razbijanje vaze doma u hodniku izletio van. Od 1992. (gdje si bio?) do danas (gdje si sada?) puno se izmijenilo, ali koherentnijeg i tvrđeg benda iz nevjenčane ljubavi rime i riffa nije bilo. Nu metal je došao i prošao, Rage su se okupili ponovo još 2007.-e i kad na Bulls on Parade Morello primi gitaru kao kalašnjikov, Zack kaže ono što kaže svaki put na koncertu, backdrop padne i pokaže petokraku – publika opet upozna eksploziju.
Ako ćeš kupiti ovaj paket, dobiti ćeš remasterirani album, što u prijevodu znači glasniji album, par B strana i demo disk. Ako želiš skuplju varijantu onda stižu još dva DVD-a sa Bitkom za Britaniju od 6. lipnja 2010.[1]; svim spotovima, kompilacijom još live materijala oko 1997.-e i prvi javni koncerti od 23. listopada 1991. kada su deradlocksi bili kraći ali sve je već bilo postavljeno da Rage Against the Machine budu veliki bend: i gruv i riff i lirika nadrkane manjine koja proziva što sve nije dobro u megalopolisu. Originalni album znaš; na Killing in the Name dizao si šaku (nikada desnu) dok se nije ofucala od previše puštanja u previše klubova; naučio si tko su Sendero Luminoso,Leonard Peltier i Mumia Abu – Jamal, čekao break-down na Know Your Enemy da prebiješ sve u mosh-pitu i najviše na svijetu želio ih na koncertu. Naravno, za vikend na klupi ili igralištu obavezno raspravljati jesu li se prodali kad su na major labelu ili ne. I zaključak je uvijek bio ne.
Bonus disk je demo disk (u ono doba - kaseta) koji su prodavali za ravno 5$ na koncertima prije nego što su potpisali za Epic i prodali oko 5 000 komada. Poslali su par primjeraka u diskografske kuće, a Atlantic Records su traku umnožili, promijenili artwork i prodali par komada sa strane. Ovaj demo materijal pluta na mreži od kada je modema i p2p softvera i, ako si obožavatelj koji voli guglati, već ga imaš. Ako ga nemaš, evo što dobivaš: pet pjesama koje nisu završile na albumu (Autologic, Mindset`s a Threat, Narrows, Clear The Lane i Darkness of Greed), gotovo identičnu Bullet in the Head, usporenu Take the Power Back i minutu i petnaest sekundi dulju i prearanžiranu Killing in the Name. Autologic ima gruv, reprezent stav, vrlo malo politike i kredo Silence equals death and death equals silence.
The Narrows je Morello reciklirao u Fistfull of Steel, a Midnset`s a Threat (gdje Morello početak posuđuje od Ironman i Black Sabbath) možeš prepoznati uFreedom i Wake Up. Četvrtu i petu, Clear the Lane i Darkness of Greed nađi na maksi-singlu od Killing in the Name. Darkness of Greed skraćenu u Darknessnađi na soundtracku od The Crow. Ima još jedna koja nije objavljena nigdje, ime je End of the Tunnel, a stihovi su joj na kraju postali dobar dio Wake Upiako je glazba bila skroz drugačija.
Artwork:
Omot albuma, Malcom Browneova fotografija[2], manje je croppana od originalnog izdanja, a typewritter tipografije više nema. Točnije, na prednjem omotu više ne piše ništa.
Prolog:
Ili što su guilty parties radile poslije ovog i još tri albuma (Ranegades uključen)? Tim.Com ništa pametno poslije Audioslave, osim jedne pjesme na Puscifier ploči. Nedavno si je izvadio zub i na pitanje da li postoji mogućnost da snime novi album konspirativno je odgovorio sa „možda“. Ima još tetovaža. Brad Wilk? Poslije Audioslave također ništa osim ranije spomenute Momma Sed sa V is for Vagina (Puscifier i Keenanov humor). Thomas Baptiste Morello: najzaposleniji od svih i uz Audioslave paralelno vozio i The Nightwatchman. Kada je Cornell raspustio Audioslave, Morello je otišao do Boots Rileyja iz The Coup da slože Street Sweeper Social Club koji je otvarao za Jane`s Addiction i Nine Inch Nails 2009.-e na trenutno posljednjoj Reznorovoj turneji. Thomas voli s akustičnom gitarom ući u gomilu i s njima zapjevati protestne pjesme, a Boots kaže za spremaju drugi album. Zacarías Manuel Zack de la Rocha: napravio nešto materijala s Reznorom koji nikada neće izaći (osim We Want it All) i nešto materijala sa, pazi dobro: Dan the Automatorom, Roni Sizeom, Muggsom iz Cypress Hill, El-P-jem, DJ Shadowom, DJ Preimerom i ?loveom. Niti to nikada nije procurilo jer Zack na početku dvije tisućitih nije bio emocionalno spreman na solo album.
Antonio Hadrović
[1] Bio je to poklon koncert u parku Finsbury jer je Killing in the Name bio za i Božić singl broj 1. u Ujedinjenom kraljevstvu.
[2] Ovaj ratni fotograf osvijetlio je svoj film karijere 11. lipnja 1963. U Saigonu na križanju ispred veleposlanstva Kraljevine Kambodže, iste one u koju će Jello Biafra nešto kasnije željeti ići na odmor. Na križanju se tada budistički redovnik Thich Quang Duc ponudio da ga se zapali zbog par mrtvih budista mjesec dana ranije. Dok je gorio nije se glasno bunio, a nakon svega ostalo je srce. Sve drugo je kremirano. Malcom Browne je od te fotografije napravio dobru karijeru za razliku od Kevina Cartera, koji je od svoje pak napravio samoubojstvo. Manic Street Preachers su od tog samoubojstva napravili hit singl.
