Review
Ibrahim Ferrer i Omara Portuondo su svoje vrhunsko glazbeno umijeće pokazali u Buena Vista Social Clubu, a u sklopu Rhythms del Mundo su svoje latino note odlučili ukomponirati u niz dobro poznatih klasika, a sve to u suradnjama s vrlo zvučnim imenima kao što su The Rolling Stones, Kaiser Chiefs, Amy Winehouse ili The Killers. Ta silna zvjezdana ekipa sama po sebi čini album interesantnim, no konačni produkt se ne približava veličini klasika.
Kad se već netko ide hvatati u koštac s klasicima mora znati da je potrebno krenuti sasvim novim pristupom koji će, iako drugačiji zvukovno, ipak zadržati barem dio one kvalitete koju veliki original posjeduje. Puko obogaćivanje južnoameričkim zvukovima, nažalost, nije dovoljno.
Nije se iskazala ni all-star ekipa. Realno gledano, Kaiser Chiefsi su bezidejni još od drugog albuma pa i nije bilo za očekivati da će od I Heard It Through The Grapewine napraviti nešto pošteno. Cat Power je svojim minimalizmom sa Satisfaction bila poprilično inventivna: ako maknemo diskretne latino ritmove jasno je da su presličnu obradu davno prije napravile Bjork i PJ Harvey. Titulu najlošijih zaslužuju Fall Out Boy i Augusto Enriquez koji su odBeat It i Bohemian Rhapsody napravili pjesmuljke kao stvorene za soundtrack romantičnih komedija o parovima koji se upoznaju na tečaju plesa.
Nasuprot tome, Amy Winehouse je zavodljiva dok pjeva Cupid. Iako su joj svi mogući opijati odavno pojeli ključne centre u mozgu jasno je da posrnula zvijezda i dalje odlično pjeva. Killersi su se Buena Vistama jako dobro uklopili u Hotel California i obradili ju toliko dobro da taj klasik zvuči kao tradicionalni južnoamerički napjev. Kreativna KT Tunstall nije iznevjerila ni dok je pjevalaBecause The Night, a Smells Like Teen Spirit u izvedbi Shanade zvuči naprosto fenomenalno.
Humanitarne namjere ove kompilacije značajno podižu ocjenu, no sve skupa je ovo moglo i bolje. Buena Vista Social Club je ime koje garantira kvalitetu, valjda je u zvjezdanoj ekipi stvar zakazala.
Osobna karta albuma
Ibrahim Ferrer i Omara Portuondo su svoje vrhunsko glazbeno umijeće pokazali u Buena Vista Social Clubu, a u sklopu Rhythms del Mundo su svoje latino note odlučili ukomponirati u niz dobro poznatih klasika, a sve to u suradnjama s vrlo zvučnim imenima kao što su The Rolling Stones, Kaiser Chiefs, Amy Winehouse ili The Killers. Ta silna zvjezdana ekipa sama po sebi čini album interesantnim, no konačni produkt se ne približava veličini klasika.
Kad se već netko ide hvatati u koštac s klasicima mora znati da je potrebno krenuti sasvim novim pristupom koji će, iako drugačiji zvukovno, ipak zadržati barem dio one kvalitete koju veliki original posjeduje. Puko obogaćivanje južnoameričkim zvukovima, nažalost, nije dovoljno.
Nije se iskazala ni all-star ekipa. Realno gledano, Kaiser Chiefsi su bezidejni još od drugog albuma pa i nije bilo za očekivati da će od I Heard It Through The Grapewine napraviti nešto pošteno. Cat Power je svojim minimalizmom sa Satisfaction bila poprilično inventivna: ako maknemo diskretne latino ritmove jasno je da su presličnu obradu davno prije napravile Bjork i PJ Harvey. Titulu najlošijih zaslužuju Fall Out Boy i Augusto Enriquez koji su odBeat It i Bohemian Rhapsody napravili pjesmuljke kao stvorene za soundtrack romantičnih komedija o parovima koji se upoznaju na tečaju plesa.
Nasuprot tome, Amy Winehouse je zavodljiva dok pjeva Cupid. Iako su joj svi mogući opijati odavno pojeli ključne centre u mozgu jasno je da posrnula zvijezda i dalje odlično pjeva. Killersi su se Buena Vistama jako dobro uklopili u Hotel California i obradili ju toliko dobro da taj klasik zvuči kao tradicionalni južnoamerički napjev. Kreativna KT Tunstall nije iznevjerila ni dok je pjevalaBecause The Night, a Smells Like Teen Spirit u izvedbi Shanade zvuči naprosto fenomenalno.
Humanitarne namjere ove kompilacije značajno podižu ocjenu, no sve skupa je ovo moglo i bolje. Buena Vista Social Club je ime koje garantira kvalitetu, valjda je u zvjezdanoj ekipi stvar zakazala.
Osobna karta albuma
Ibrahim Ferrer i Omara Portuondo su svoje vrhunsko glazbeno umijeće pokazali u Buena Vista Social Clubu, a u sklopu Rhythms del Mundo su svoje latino note odlučili ukomponirati u niz dobro poznatih klasika, a sve to u suradnjama s vrlo zvučnim imenima kao što su The Rolling Stones, Kaiser Chiefs, Amy Winehouse ili The Killers. Ta silna zvjezdana ekipa sama po sebi čini album interesantnim, no konačni produkt se ne približava veličini klasika.
Kad se već netko ide hvatati u koštac s klasicima mora znati da je potrebno krenuti sasvim novim pristupom koji će, iako drugačiji zvukovno, ipak zadržati barem dio one kvalitete koju veliki original posjeduje. Puko obogaćivanje južnoameričkim zvukovima, nažalost, nije dovoljno.
Nije se iskazala ni all-star ekipa. Realno gledano, Kaiser Chiefsi su bezidejni još od drugog albuma pa i nije bilo za očekivati da će od I Heard It Through The Grapewine napraviti nešto pošteno. Cat Power je svojim minimalizmom sa Satisfaction bila poprilično inventivna: ako maknemo diskretne latino ritmove jasno je da su presličnu obradu davno prije napravile Bjork i PJ Harvey. Titulu najlošijih zaslužuju Fall Out Boy i Augusto Enriquez koji su odBeat It i Bohemian Rhapsody napravili pjesmuljke kao stvorene za soundtrack romantičnih komedija o parovima koji se upoznaju na tečaju plesa.
Nasuprot tome, Amy Winehouse je zavodljiva dok pjeva Cupid. Iako su joj svi mogući opijati odavno pojeli ključne centre u mozgu jasno je da posrnula zvijezda i dalje odlično pjeva. Killersi su se Buena Vistama jako dobro uklopili u Hotel California i obradili ju toliko dobro da taj klasik zvuči kao tradicionalni južnoamerički napjev. Kreativna KT Tunstall nije iznevjerila ni dok je pjevalaBecause The Night, a Smells Like Teen Spirit u izvedbi Shanade zvuči naprosto fenomenalno.
Humanitarne namjere ove kompilacije značajno podižu ocjenu, no sve skupa je ovo moglo i bolje. Buena Vista Social Club je ime koje garantira kvalitetu, valjda je u zvjezdanoj ekipi stvar zakazala.
Ivan Glazer
.
