Review
Vjerojatno su rijetki gitaristi koji su u tolikoj mjeri razvili svoj osebujan i autentičan gitaristički stil da su prepoznatljivi već na prvih nekoliko odsviranih nota. Jedan od njih, svakako je nezaobilazan američki gitarist meksičkog podrijetla Carlos Augusto Alves Santana ili skraćeno - Santana. S obzirom da mu je otac bio mariachi glazbenik upoznao ga je i s temeljima meksičke etno-glazbe, a prvi instrument kojim je ovladao bila je violina. No, on sam pronašao je drukčije uzore i to gitarističke– legende blues gitare Johna Lee Hookera i B. B. Kinga. Sa samo 22 godine snimio je svoj prvi studijski album „Santana“ (1969.), koji je prodan u dvostrukoj platinastoj nakladi. Iste godine ostvario je i izuzetno zapažen nastup na legendarnom trodnevnom festivalu „mira i glazbe“ - Woodstocku. Od tada, pa do danas, snimio je 24 studijska i 7 live albuma, s izuzetno bogatom karijerom, koja je imala niz uspona i padova. Rock antologije danas ga spominju kao jednog od osnivača fusion-rocka i latino-američkog jazza. Dobitnik je 10 Grammyja i sličnih latino-američkih priznanja, te niz lokalnih, manjih među koje možemo uvrstiti i našeg „Porina“. Od albuma najpoznatiji su mu „Abraxas“ (1970.), „Santana III“ (1971.), „ Supernatural“ (1999.) i „Shaman“ (2002.), a od pjesama vjerojatno „Samba Pa Ti“, „Black Magic Woman“, „Oye Como Va“, „Europe“, „Smooth“ i „Marìa, Marìa“.
S posljednjim velikim studijskim albumom „Supernatural“ (1999.) koji uključuje odlične suradnje s brojnim gostima (Rob Thomas, Eagle-Eye Cherry, Lauryn Hill, Dave Matthews, Maná, KC Porter, Cee-Lo Green pa čak i Eric Clapton), zaslužio je čak osam Grannyja 2000. i od tada Santana nije uspio ponoviti taj uspjeh. Uslijedio je osrednji „Shaman“ (2002.), još slabiji „All That I Am“ (2005.), niz kompilacija i live albuma, zanimljiviji „Shape Shifter“ (2012.), zbrčkani „Corazon“ (2013.) i zadnji studijski album „Santana IV“ (2016.) s hit singlom „Anywhere You Want To Go“, koji je doživio oprečne kritike, ali unatoč tome je prodan u vrlo visokim nakladama. Stoga je publika, a i kritika s velikim zanimanjem dočekala njegov novi EP „In Search of Mona Lisa“, koji je izišao 25. siječnja 2019. godine.
Ovaj EP sadrži pet pjesama, ali je u stvari baziran na tri glazbena motiva. Pjesme su nadahnute Carlosovim putovanjem u Pariz, gdje je vidio Mona Lisu, te se navodno nakon pet mjeseci probudio sa stihovima za koje ga je ona inspirirala. Osjeća se utjecaj latino-ritma, ali i jazza, za što je vjerojatno zaslužan producent Narada Michael Walden koji je sudjelovao i u izvedbi klavijatura, basa i bubnjeva.
Prva pjesma zove se „Do You Remember Me“ i traje gotovo deset minuta. Počinje laganim reskim prebiranjem na gitari s drugom ritam gitarom u podlozi. Ovdje Carlos gradi pjesmu na svoj klasičan način: čistoća zvuka gitare koja u stvari pripovijeda ili pjeva emotivno priču do neke treće minute u kojoj kreće ritam podloga u lagano plesnom latino-ritmu u kojem osnovu čine udaraljke, klavijature i melodijski bas. Tekst na španjolskom jednostavan je do banalnosti, ali je funkcionalan u ritmu lagane rumbe. Kad se uključi glavni i prateći vokal zvuči savršeno. Pjesmu dovršava Carlos sa svojim odličnim solom. Iduća pjesma „In Search Of Mona Lisa“ ima naglašeniji ritam, tekst na engleskom, koji se bazira na imaginarnom dijalogu o ljubavi u nekom drugom vremenu. I ovdje je Carlos sve začinio svojim nevjerojatnim solom. Kompozicija je potencijalni hit i vjerojatno će se vrtjeti na mnogim radio-postajama. „Lovers From Another Time“, instrumental je koji malo podsjeća na filmsku glazbu ili ono što je Santana radio sredinom i krajem '70-ih godina. Osjeća se veliki utjecaj jazza: glasovir, gudači, nenametljiv vokal u pozadini, solo na bubnjevima, pa i sama gitara koja me podsjeća na Pata Methenyja. Ovdje je bitno naglasiti da je bas svirao jazz basist Ron Carter.
„Do You Remember Me (Edit Version)“ sažetak je prve pjesme: uvod je osjetno skraćen čime se gubi na onoj odličnoj gradaciji prvotne verzije, ali na ovaj način je prihvatljivija široj publici i vjerojatno namijenjena emitiranjima na radio postajama. Slično je i s posljednjom pjesmom na ovom EP-u „In Search Of Mona Lisa (Edit Version)“ s naglašenijim ritmom i grubljim vokalom s efektom jeke, ponovno skraćenom u odnosu na prvu verziju i također u funkciji lakšeg prihvaćanja od strane manje zahtjevnije publike.
Ovim solidnim EP-ijem Santana je proslavio 50 godina svog nastupa na „Woodstocku“ i najavio turneju po SAD-u i Mexicu, a možda i šire. Ujedno je dokazao da još ima kreativnih ideja i energije, te možda najavio i neki novi studijski album u bliskoj budućnosti.
Ivan Dukić
/
