Baker's Circle

Review

Stryker je od 1988. do sad snimio oko četrdesetak albuma kao vođa sastava i još desetak kao suvoditelj.

Dakle, gotovo da nije bilo godine u kojoj nije izbacio barem jedan album. Osim toga puno više ih je snimio kao suradnik drugih glazbenika. Među ostalima u svoje su ga sastave pozivali uglednici jazza kao što su Stanley Turrentine, Don Braden, Craig Handy, Javon Jackson i Kevin Mahogany. Tako je stekao ogromno iskustvo i izbrusio vještinu, što mu omogućuje da se brzo snađe u svakoj jazz situaciji. Jedna od najvažnijih karakteristika njegovog stvaralaštva je dugoročno razmišljanje. Primjerice, orguljaš Jared Gold i bubnjar McClenty Hunter već su desetak godina članovi njegovog sastava i sudjelovali su u snimanju niza njegovih albuma. To je sigurno jedan od razloga zašto glazba na ovom albumu zvuči kompaktno, poletno, sa čvrstim swingom i grooveom. Sviraju kao jedan.

Kompatibilne suradnike koji su im se pridružili na snimanju novog Strykerovog albuma “Baker's Circle” pronašli su u tenor saksofonistu Walteru Smithu trećem te udaraljkašici Mayri Casales koja svira u tri izvedbe. Zajedno su ostvarili nesputane izvedbe, koje ponekad prerastu u uzbudljive jazz paljevime, koje intrigiraju i mame na slušanje. Pažnju slušatelja privlače i izborom skladbi. Osim Stryjerovih, te jedne Goldove, to su obrade djela poznatih autora koji djeluju ili su djelovali u raznim glazbenim idiomima, primjerice “Everything I Love” Colea Portera, “Superstar” Bonnie Bramlett i Leona Russella, “Inner City Blues” Marvina Gayea, “Love Dance” Ivana Linsa i “Trouble (No.2)” Harolda Logana i Lloyda Pricea.

Davor Hrvoj