Review
Kada je početkom ove jeseni njihov prvijenac „Horizons“ osvanuo na Bandcampu, i kada su krenuli kritički osvrti na njihovo glazbeno izdanje, mnogi se glazbeni kritičari nisu mogli suspregnuti od ushita i oduševljenja koje je gotovo jednoglasno izazivala ova trojka na svom prvom dugosvirajućem albumu. Danas, par mjesec kasnije, album se više ne doima tako izvanserijskim, ali još uvijek solidno drži svoje pozicije.
Premda je pod okriljem naziva Tús Nua, prije kojeg vremena izdan i jedan EP u nešto drugačijem sastavu, longplejka „Horizons“, snimljena je u tročlanom sastavu kojeg čine Jordi Ilić, Jelena Božić i Matea Milevoj. Pjesme su snimljene uz jaku podršku kolegica iz Žen, a pripomogli su još Ivana Picek, ###, i još neki. Kako cure izvode sličnu glazbu kao i Žen, paralele su se povlačile same po sebi, no istinu govoreći, starije cure to za sad rade bolje. Negdje u bespućima Interneta pojavio se i ciničan komentar u stilu da nitko oko Tús Nua ne bi dizao frku da se ne radi o isključivo ženskom bendu. Pretjerano? Možda. Ili ipak ne?
Žanrovski se „Horizons“ najlakše može strpati u shoegaze. Ima to nešto i post-rocka, pa čak i nekakvog synth popa u tragovima, ali najviše ima buke. I to guste magle debelih slojeva buke dok cure prangijaju po svojim gitarama. U pravoj shoegaze maniri, „Horizons“ sadrži par instrumentala, a u onim pjesmama koje imaju tekstove vokali se izražavaju na engleskom. Ponekad se čini da su ti stihovi najbolji dio pjesama s obzirom na svoj minimalizam i refleksivnost, a ponekad se čini da su i stihovi tako beznadno prazni.
Ako niste dio priče teško je da će vas „Horizons“ na bilo koji način dirnuti. Jednako kao što bi vas dirnuo neki daleki i strani bend iz npr. Francuske, koji ima svoju kvalitetu i pozitivan stav, ali ono, jednostavno vas ne bude briga. No unatoč efektu turskog groblja, „Horizons“ tvori uspjelu kompaktnu cjelinu, pjesme lakoćom prelaze iz jedne u drugu, i ako ste ljubitelj shoegazea, možda načas i doživite onaj ushit oštrog kritičarskog nerva koji se rastopio pred širokim glazbenim horizontom punim bučne i guste magle.
Toni Plićanić
