MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 2020
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Death metal / Progressive metal / Technical Death Metal
Dodano Četvrtak, 07 Svi 2020
Žanr Metal
Length 58:23
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2020
Država Europa
Etiketa Debemur Morti Productions
Catalog Number DMP0187-CD
Edition details objavljeno: 24. 4. 2020.; produkcija: Ulcerate; snimano: 2019.
Tags Ulcerate Debemur Morti Productions

Review

Što se točno događa kada nam se četiri velika elementa našega tijela krenu sunovraćivati u ponor ništavila i svjetlo ovoga svijeta izblijedjelo je do kraja, a svjetlo sljedećega još ne ugledasmo? Ovo pitanje mori već tisućama godina znanost, filozofiju i sve postojeće ezoterije pod kapom nebeskom. Nije, naravno, iznenađujuće i nije neka velika tajna da je zato smrt vrlo česta tema u metal glazbi i tolika je ta fascinacija time fenomenom da postoji cijeli žanr nazvan po smrti. Gledajući statistički, death metal vjerojatno je najpopularniji žanr u metalu, a tome ide u prilog i činjenica da je grupa koje sviraju ovu vrstu glazbe daleko najviše (ukupno oko 45325, što postojećih, što razišlih ili umirovljenih, ali nećemo cjepidlačiti).

Ne čudi stoga što je ove godine, čak i u ovim otežanim uvjetima, izašlo već preko 750 albuma u ovome žanru. Dobar će dio tih albuma proći nezapaženo, neki zbog manjka promocije, ali većina njih najčešće zbog jednostavnog manjka kvalitete. Tim se više onda oni stvarno kvalitetni uradci još jasnije ističu poput prekrasnog cvijeća među tom ogromnom količinom korova. Ulcerate nazivno pripadaju u žanr death metala, ali kao i kod svih umjetničkih oblika koje se želi kategorizirati, razlike su među grupama ponekad vrlo različite. Određeni dio grupa poput Cannibal Corpsea uzimaju smrt na jedan vrlo grafički način što se odražava i u njihovoj glazbi i tekstovima, dok druge, kao u ovome slučaju Ulcerate, pristupaju smrti kao filozofskom problemu i tretiraju je kao pojavu vrijednu istraživanja kroz glazbu.

Novi, šesti po redu, album naziva “Stare into Death and Be Still” kao da i sam sugerira ovu filozofsku tematiku. Ovih osam pjesama sažima svoju poruku u svojevrsni oblik manifesta i daje materijala za proučavanje dok god je ovoga života i svijeta. One su guste, neprobojne i svojom atmosferom guše svaku nadu da nešto postoji iza ovoga postojanja. “The Lifeless Advance” odmah vas spušta kroz ždrijelo zvijeri u utrobu smrti i taj stisak ne popušta sljedećih sat vremena trajanja albuma. Disonantni tonovi poput zidova koji se približavaju nikada ne posustaju u svome intenzitetu i izvanredna “Exhale the Ash” te naslovna “Stare into Death and Be Still” pokazuju svu kvalitetu ove grupe. Pjesme zavijaju oko kratkih melodičnih fraza poput crva oko naših propadajućih tijela, dok bas i bubnjevi svojim vibracijama nagrizaju željezne okove postojanja i pripremaju naše konačno oslobođenje.

Treba reći da ove pjesme ne žure niti u kojem trenutku (iako im brzine ne fali u izvedbi). Grupa im daje vremena za razviti se i postati nešto posebno te ne čudi da pjesmama nije problem trajanje od 7-8 minuta. “There is No Horizon” i “Inversion” nastavljaju dalje te pokazuju koliko je atmosfera bitna za cijeli album. Rifovi koji zvuče kao pomicanje planina preko zastrašujuće dobroga vokala Paula Kellanda u tolikoj su suglasnosti da ponekad niste sigurni gdje jedno staje, a drugo počinje. Povremeno stišavanje te usporavanje ritma samo doprinosi spomenutoj atmosferičnosti i grupa fantastično koristi taj kontrast u pjesmama.

“Visceral Ends” samo potvrđuje ovo i pravo je čudo kako grupa uspijeva izazvati nelagodnije osjećaje tišim dijelovima nego kada prijeđe u puni zamah na polovini pjesme. “Drawn into the Next Void” vuče nas dalje u tu neotkrivenu zemlju iz koje se niti jedan putnik vratio nije i svojim hipnotičkim rifom kao da navlači na nas koprenu vječnoga sna. Album završava sa “Dissolved Orders” koja je sposobna nositi težinu ovih tužnih vremena i govoriti ono što osjećamo, a ne ono što bismo trebali reći. Sama nas grupa konačno na kraju uvjerava u to i nagovara nas da se prepustimo toj nezaustavljivoj plimi.

Novi je album novozelandske grupe možda i njihov ponajbolji te je siguran kandidat za album godine. Odavno razvijena kemija između tri člana grupe ovdje još dobiva na snazi i njihova se fokusiranost na pjesme koje će ostaviti traga na slušatelja višestruko isplatila na “Stare into Death and Be Still”. Jednog ćemo dana umrijeti, ali sve ćemo ostale dane živjeti. Između ostaloga i za albume poput ovih. Preporučujemo!

Boris Čičovački

Hits 294

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42