MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2010
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Screamo / Alternative/Indie Rock / Hardcore Punk / Punk Metal / Punk/New Wave / Post-Hardcore / Christian Metal / Rock
Dodano Četvrtak, 26 Svi 2011
Žanr Rock
Length 38:22
Broj diskova 1
Edition date 2010
Država SAD
Etiketa Tooth & Nail
Catalog Number 08258
Edition details Datum objave: 9. 11. 2010.; Produkcija: Matt Goldman i Brandon Ebel (izvršni producnet)
Tags

Review

Najveća vijest na post - hardcore sceni prošle godine bila je odlazak Aarona Gillespiea iz Underoatha. Bombardirali su nas o tome sa svih relevantnih metal/hardcore/punk portala poput MetalSucks, Blabbermouth te Lambgoat. Jedini originalni član i vokal Aaron Gillespie, možda i najvažnija karika ovog benda odlučio je otići i posvetiti se svojem drugom projektu The Almost. Iako bi za većinu bendova ovo bio jedan od razloga da prekinu svoje postojanje dečki iz Underoatha su odlučili naći zamjenu i pronašli je u, i više nego dostojnom, Danielu Davisonu bivšem bubnjaru Norme Jean.

Šest mjeseci nakon odlaska Aarona, Underoath je dovršio svoj sedmi album naziva Ø (Disambiguation) i nastavio onim putem kojim su krenuli s Lost In The Sound Of Separation.

Kroz svoju karijeru dugu više od deset godina Underoath je prošao kroz mnoge žestoke žanrove te se na posljednja tri albuma zadržao na tom post - hardcore zvuku kojeg njeguje Norma Jean. Upravo je to moja najveća zamjerka albuma. Ø (Disambiguation) malo previše zvuči poput posljednjih albuma Norme Jean (Norma Jean Vs The Anti Mother, Meridional) koji su na ovakvom stilu doktorirali i praktički ga napravili.

Red melodije, red laganih, atmosferičnih djelova i red kaosa ono je što krasi svaku pjesmu na ovom izdanju što je zapravo sasvim dobra stvar jer su deči iz Underoatha to znalački ukomponirali.

Puno mračniji od svojih prethodnika ali opet pun nekih iznenađujučih noviteta poput uvodne In Division koja je isprepletena brzim screamo djelovima samo da bi došla do sludgastog, Alice In Chains inspiriranog refrena nečega što od ovog benda nismo očekivali.

Veliki posao na Ø odradio je jedini preostali vokal Spencer Chamberlain koji je jako dobro rasporedio screamo i odlične clean vokale i to je definitivno najizraženija ali i najsvijetlija komponenta albuma.

Album je isplaniran do posljednjeg tona i užitak je slušati strukturno čvrste Paper Lung, Illuminator, A Divine Eradication, Vacant Mouth.

Ako zanemarimo činjenicu da neki rifovi zvuče kao da su napisani perom Norme Jean možemo reći da je ovo i više nego dobar album i osim već spomenutog benda, Underoath u ovakvom izričaju nema konkurencije.

Tomislav Perica

Hits 1380

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42