MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Hurley


Bookmark

Data

Released Rujan 2010
Format Albumi
Vrsta Rock / Indie / Indie rock
Dodano Srijeda, 20 Travanj 2011
Žanr Indie
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2010
Država SAD
Etiketa Epitaph
Edition details Snimano: srpanj – kolovoz 2010. / Producenti: Rivers Cuomo i Shawn Everett / Datum objave: 10.09.2010.
Tags

Review

Iz iskustva znam da osmišljavanje naslova može biti zatupljujuće dug i naporan proces. Weezer ne skrivaju svoje vrlo slično viđenje, pa tako u svom portfelju imaju već tri albuma nazvana jednostavno "Weezer", a koja se u žargonu razlikuju po boji (plavi, zeleni i crveni album). I prvi album na nezavisnoj etiketi Epitaph trebao je dobiti tek svoju boju da se Rivers Cuomo i društvance nisu u zadnji čas dosjetili da ga nazovu po liku iz televizijske hit-serije "Izgubljeni". Tek tako, bez posebnog razloga, ili bar zato da na naslovnicu mogu staviti njegovu fotografiju, koja je, zapravo, isječak zajedničke fotke Cuoma i glumca Jorgea Garcije, pardon, Hurleyja. Taj "nemar" prema naslovima ujedno se savršeno slaže s glazbenom filozofijom benda koji je uvijek bježao od pretencioznosti i velikih umovanja i kojem je melodija uvijek bila glavna nit vodilja.

A "Hurley" je pun pamtljivih melodija. Odlazak iz Geffena nakon više od desetljeća suradnje, donio je dobrodošao zaokret prema zvuku koji ih je proslavio na sjajnim nastupnim albumima s polovice devedesetih. Zamor koji se osjećao na nekoliko prošlih albuma kao da je nestao i bend kao da pokušava živjeti svoj novi, drugi život. Iako ostaje pitanje jesu li više i potrebni ikom osim vjernom krugu obožavatelja, ne mogu ne pozdraviti revitalizaciju Weezera (koliko god možda rano bilo baratati takvim terminima), odnosno, njihov probuđen power pop recept za glasne gitare kojim bar za koplje šišaju nagomilanu konkurenciju na žanrovskim dodirištima popa i punka. Da, ima i na tih uobičajenih trideset i kusur minuta daveža poput "Smart Girls" ili nespretno duhovite "Where's My Sex?", no zato je ostatak "Hurleyjevog" materijala garant za više nego solidnu zabavu, odnosno, slušanje bez pseudointelektualnih seciranja kakva na sebe navlače i neki naoko zabavniji bendovi.

Još jedno bitno obilježje "Hurleyja" je Cuomovo inzistiranje na autorskim suradnjama, tako da su sve pjesme osim sjajnog, hiperpamtljivog singla "Memories" i simpatične "Unspoken" nastale u suradnji s nekim piskaralom "izvana". Popis suradnika proteže se u širokoj lepezi od junaka americane Ryana Adamsa ("Run Away") ili već zaboravljene Linde Perry ("Brave New World") do zanatlije Desmonda Childa ("Trainwrecks") i college-rock drugara Dana Wilsona ("Ruling Me"). Ta raznolikost u autorskim senzibilitetima odražava se neminovno na bilo albuma koji ipak nije ni bio zamišljen kao kakvo konceptualno čudovište, već upravo ono što je i ispao – kolekcija pamtljivih, glasnih pop-pjesama za one koji se ne lože na Lady Gagu ili Justina Biebera.

Tko ih je volio, nastavit će ih voljeti. Tko ih je u međuvremenu zamrzio, neće drastičnije promijeniti mišljenje ni nakon "Hurleya" (ali možda reizdanje slavnog "Pinkertona" vrati malo starog žara, pa i bar malčice pogura mrgude ususret bivšem omiljenom bendu koji ima, evo, vrlo pristojan album). Tko ih pak nije volio od početka, bolje da i ne zaviri ovdje. Svi ostali, oni ravnodušni ili neupućeni, pozvani su da bar osluhnu kako zvuči susret The Beach Boys i teških gitara desetljeće i pol poslije Nirvane. Ništa esencijalno – to vrijeme je za Weezer ipak minulo – ali dopadljivo i zabavno.

 

Toni Matošin

Hits 591
Raditude « Raditude Weezer Albumi Kronologija Everything Will Be Alright In The End » Everything Will Be Alright In The End

Posljednje recenzirano - Jazz