Review
Starboy je treći album kanadskog glazbenika i tekstopisca umjetničkog imena The Weeknd. Služeno je izdan 25. studenog ove godine, a na njemu je ostvario suradnju as Daft Punkom, Lanom del Rey, Futureom i Kendrickom Lamarom; sve od reda velika imena glazbene scene. Otkako je izašao, album je dobio uglavnom pozitivne kritike i dospio na prvo mjesto Billboardove top 200 ljestvice. The Weeknd je najavio kako će nakon komercijalno uspješnog albuma Beauty Behind the Madness izdati album koji će označiti neku vrstu prekretnice u njegovom radu.
Ovaj album ne donosi neki veliki hit kao što je to bio Can't Feel My Face, ali se i kroz njega uglavnom provlači tematika psihički posrnule zvijezde, pritom govorimo o stvarima poput gangsterskog slenga u pjesmama, motivima pijanstva i drugih načina opijanja, intoksikacije drugom osobom i ljubavnim mukama koje Weeknd vjerno prenosi i oživljava svojim uglavnom umirujućim i ugodnim vokalom. Dobili smo poprilično velik broj novih pjesama, njih čak 18. I to je u jednu ruku dobra stvar dok ne shvatite kako se album od prve do posljednje sve više i više razvodnjava, postaje suhoparan, a tempo sve sporiji i, iskreno, dosadniji. Pa tako, krenuvši od početka, Starboy i Party Monster stvari su žešćeg ritma kao i teksta koji je napet i iz njega izvire gnjev i bunt popraćen tekstovima poput „woke up by a girl I don't even know her name“ ili „I'm the realest, I'm good, I'm great“. Potom stiže False Alarm koja je nabijena elektronikom osamdesetih, a tematika se nije promjenila. Slijedećih par pjesama nastavlja oživljavati plesnu vibru osamdesetih, pa čak i elemente EDM-a u stilu koji zvuči kao Disclosure (naročito u pjesmi Rockin), a njegov glas tako vješto skače iz tonaliteta u tonalitet. Zatim slijede sanjive, ljubavne pjesme koje odaju utjecaj benda Daft Punk, a najljepša je ona posljednja na albumu – I Feel It Coming koja ima i ritam i melodiju i zarazni refren ali i emocionalno nabijen tekst. Sve mu vjerujemo. Ne treba posebno napominjati r'n'b i hip hop dionice, one su ionako uobičajene za njega. Tu se najviše ističe pjesma Sidewalks na kojoj se pojavljuje Kendrick Lamar da bi mu pomogao ispričati gangstersku verzije tužne priča o odrastanju u kvartu.
I onda vam eventualno sve te pjesmice sličnog zvuka pa i tekstova dosade i zaključite kako je ovo dobar album, dobar je kao pozadina nekog opuštenog druženja prije izlaska ili još bolje kada se spremate za izlazak, ali definitivno ne bismo za njega rekli da je prekretnica jer ga je količinom pjesama razvodnio i dobio kvantitetu umjesto kvalitete.
Karla Dobranić
