Barbara

Iz indie oblasti trenutno dolaze najveći albumi današnjice (posljednja ostvarenja The Nationala i Arcade Firea), ali sa svakim takvim monumentalnim dolazi još barem deset bendova zbog kojih dežurni kritičari imaju pravo frktati nosom na spomen riječi indie isto toliko koliko i to ne bi smjeli. We Are Scientists su jedan od takvih bendova.

 

Da nije Velike Britanije We Are Scientists bi bili utopljeni u underground. Ipak, nekad jako aktualan britpop val je povukao i ove Amerikance za sobom, prvenstveno temeljeno na zaslugama solidnog albuma With Love and Squalor. Kao tipični one hit wonder Scientists nakon tog albuma nisu napravili ništa pametnije pri čemu je novi album Barbara jasan primjer da ništa od njih više ni neće biti.

 

Barbara je iznimno blijed album koji svijet gleda ružičastim naočalama prema kojima britpop ipak nije postao manje zanimljiv. Dapače, Scientistsi su zapeli u vremenu kad su Kaiser Chiefsi bili strašno in. Stoga su ih odlučili kopirati. No, Kaiser Chiefsi su već od drugog albuma glazbeno mrtav bend i nisu najbolji uzor za ove indie Amerikance.

 

U svom navaljivanju na lako pamtljive melodije Barbara je skup poskočica koji na kraju krajeva uopće nije pamtljiv. Tek Jack & Ginger ostaje u uhu, prvenstveno jer podsjeća na dječje brojalice o zaljubljenim parovima (iako se zapravo radi o alkoholiziranju), dok je ostatak tek napasno pseudozborsko pjevanje koje mjesto može naći tek u srednjoškolskim mjuziklima.

 

Upravo su se slične stvari mogle reći o posljednjem albumu Kaiser Chiefsa, onom koji je taj naporni bend konačno otjerao u mirovanje. Nisu li We Are Scientists mogli nastaviti s kopiranjem Franz Ferdinanda i Killersa? Bar bi neka zabava bila zajamčena.