MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2011
Format Albumi
Vrsta Hard rock / Classic Rock
Dodano Četvrtak, 05 Svi 2011
Žanr Rock
Length 1:01:31
Broj diskova 1
Edition date 2011
Država UK
Etiketa Frontiers Records
Catalog Number FR CD 509
Edition details Datum objave: 25. 3. 2011; Produkcija: Los Bros Brutalos (David Coverdale, Doug Aldrich, Michael McIntyre)
Tags

Review

Forevermore, album je koji će razveseliti sve ljubitelje ovog legendarnog benda i hard rocka, jer Whitesnake su se nakon tri godine pauze, vratili žešći no ikad. Ovo je njihov jedanaesti studijski album i u odnosu na prethodni Good to Be Bad ima za nijansu mekši zvuk, baladičniji je, teško je procijeniti da li je bolji, ali u svakom slučaju nudi jednu veću dozu svježine, a čini se kao da je i više emocija uneseno u pjesme.

Ono s čime će se fanovi zasigurno složiti jest da je Whitesnake ostao vjeran sebi i svojim korijenima, ne podlegavši trendovima, što se ne može reći za velik broj starih bendova koji su negdje putem izgubili identitet, a samim tim i svoje obožavatelje. Ovi velikani rock scene itekako su, radeći na ovom albumu, mislili na publiku, što je i sam Coverdale potvrdio najavljivajući pjesme na Forevermore kao prepoznatljive za bend, te kako su u njima upravo oni elementi koji su obožavatelje i osvojili u počecima njihove karijere.

Može se s pravom reći kako je David Coverdale istinski frontmen, jer osim što je upravo on osnivač Whitesnakea (od izvorne postave iz 1978. godine jedini je preostali član, ostavši tako svjedokom izmjene brojnih imena), na ovom je albumu, zajedno sa Dougom Aldrichom, autor pjesama. Gitarist Doug Aldrich u bendu je od 2003. godine, a ostatak ekipe čine Reb Beach - vodeća i ritam gitara, te prateći vokal, Michael Devin - basist i prateći vokal, te Brian Tichy - bubnjevi i perkusije. Tichy je u bendu od prošle godine, a iza sebe ima bogato glazbeno iskustvo; surađivao je s nizom poznatih imena poput Foreignera, Billy Idola, Slasha, Ozzy Osbornea, Velvet Revolvera...

Kako god bilo, za Whitesnake vrijeme kao da je stalo, naime ne samo da stilom zvuče kao prije tridesetak godina, već s vremenom nisu izgubili ništa od svoje energičnosti. Naprotiv, Coverdaleov osebujan vokal i dalje je u izvrsnoj formi, u što će se slušatelji uvjeriti već u uvodnoj Steal Your Heart Away, nakon nekoliko prepoznatljivih snažnih gitarističkih rifova; pjesma je kao stvorena za nastupe uživo i vjerujem da će na skorašnjim koncertima začarati mase obožavatelja, kao uostalom i All Out of Luck i Love Will Set You Free u kojima se žestoki i brzi ritam nastavlja. Love Will Set You Free izdana je mjesec dana prije samog albuma i za istu je snimljen video s dozom senzualnosti i erotičnosti, na način svojstven bendu. U glavnoj ženskoj ulozi pojavljuje se Coverdaleova životna družica. U Easier Said Than Done Whitesnake su malo usporili ritam, pa već intro daje do znanja da se radi o baladi; pjesma nosi pečat kasnih sedamdesetih i vrlo brzo će svojim emotivnim tekstom i melodičnošću osvojiti slušatelje. U sličnom baladičnom stilu je i I Need You (Shine a Light) jednako lijepa u kojoj se upečatljiv gitaristički solo izmjenjuje s ljubavnim stihovima, te akustična One of These Days u kojoj refren pomalo podsjeća na nostalgični pop-folk.

Navedene pjesme kao da su namjerno našle svoje mjesto na sredini albuma kako bi slušateljima poslužile kao lagani predah od brzih, energičnih ritomova, koji se nastavljaju već u idućoj Love and Treat Me Right i Dogs in the Street, da bi se ponovno vratili laganijim notama (pa kakav bi to Whitesnake bio bez nekoliko balada na albumu) sa Fare Thee Well; u nedavnom intervjuu David Coverdale je za ovu pjesmu izjavio da mu je jedna od omiljenih, a posvetio ju je upravo nama, vjernoj publici što će pažljiviji slušatelji prepoznati i u stihovima; pjesma je idealna kao odjavna na koncertima.

Moćna My Evil Ways ostat će zapamćena po gitarističkom duelu Aldricha i Beacha i bude li izvođena uživo (a nadamo se da hoće) sigurno će osvojiti publiku, dok posljednja pjesma, naslovna Forevermore skladno zaokružuje album sa svojim vrhunskim solažama i jednim modernijim zvukom koji lagano odstupa od standardnih Whitesnake balada.

Obožavatelji ove grupe imaju dakle razloga biti zadovoljni, tim više što je na pomolu ljetna turneja po SAD-u i Europi, na kojoj će nesumnjivo do punog izražaja doći energija, vrhunska profesionalnost i hvalevrijedna interakcija s publlikom, radi čega su i danas jedan od najcjenjenijih bendova hard rocka.
 

Branka Kunstek

Hits 577
Good To Be Bad « Good To Be Bad Whitesnake Albumi Kronologija The Purple Album » The Purple Album

Posljednje recenzirano - Jazz