MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 1969
Format Albumi
Vrsta Singer-songwriter / Experimental Rock / Baroque Pop
Dodano Srijeda, 28 Rujan 2011
Žanr Rock
Length 32:28
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2013
Država UK & Europe
Etiketa Universal
Edition details Snimano: Olympic Studios, London, 1969; Produkcija: John Franz
Tags Universal john franz Scott Walker

Review

Neki su velikani jer su vizionari, jer utemeljuju trendove i obilježavaju razdoblja, ostajući upamćeni kao rodonačelnici, kao persone korak ispred svog vremena. Neki su pak velikani jer odbijaju biti dio bilo kakvog vremena ili trenda i žive i stvaraju po vlastitim pravilima, ostajući svojom osobenošću svevremeni, nedodirljivi, neupitni. Malo ih se uistinu može svrstati u tu drugu skupinu kad je u pitanju rock (pop) glazba, ali jedno od neizbježnih imena kad se govori u tom kontekstu – po mom sudu možda i najistaknutije – svakako je Scott Walker.

Jedna od najzagonetnijih figura u već podužoj rock povijesti, punim imenom Noel Scott Engel, uistinu se otima svim zamislivim definicijama, svrstavanjima i trendovskim vrednovanjima. Jedva primjetan, a sveprisutan. Tolikim veličinama uzor, nedostižni idol. Iznad svih žanrova i struja, u svom vremenu, tih, a sa snažnom jekom. Scott Walker. Čovjek božanska glasa i velikog glazbenog, bizarnog, ponekad i suludog talenta.

Skrušeno priznajem da se tek odnedavno družim s njim, možda nekoliko godina unatrag. Od tada me ne prestaje fascinirati, tim više jer stalno ostaje neuhvatljiv i zahvalan za svako novo slušanje. Alternativni Sinatra koji je sam odbio to biti, prvi i najveći alternativac koji će tako lako ući u svačije uho (OK, bar na prva dva albuma). Od teen idola u kratkotrajnoj karijeri s Walker Brothers i njihovim nebeskim melodijama do današnjeg postindustrijskog glazbenog mračnjaka koji snima po jedan album na desetljeće – dug, zavojit put prepun bisera, ali i posrtaja. I baš pred prva posrnuća, ohrabren vlastitim, još uvijek i komercijalno relativno uspješnim pomicanjima granica unutar klasične croonerske forme, iznjedrio je ovaj najveći biser u svojoj kolekciji.

"Scott 4"svojevremeno je bio jednostavno "too much". Prvi posve autorski album konačno je donio odlučni iskorak iz mainstreama (ako je tamo Walker ikada uistinu boravio): "Scott" i "Scott 2" bili su za svačije uši (hmmm, recimo...), "Scott 3" je više-manje uspješno donio prve eksperimente i značajnije autorske doprinose, a onda je "Scott 4" otvorilo prepričavanje Bergmanova filmskog remek-djela, egzistencijaličkog košmara "Sedmi pečat", ovijeno morikoneovskom melodijom i zlokobnim prizvucima. Do boli nezahvalan zadatak, čak da se čovjek upita, čemu? Ali, Walker je briljantan i "The Seventh Seal" ostaje jedna od njegovih najdojmljivijih skladbi. Daljnji tok albuma vijuga neuhvatljivom logikom razigrana glazbenog uma. "On Your Own Again" zavodljiva je minijatura, koja na trenutke kao da se nastavlja na "The Seventh Seal", a potom "The World's Strongest Man" razvaljuje lakoćom melodije, kao kasnije "Duchess" i završna "Rhymes of Goodbye". No, gdje svrstati samodopadne ljepote "Angels of Ashes" i "Boy Child"? A tek "The Old Man's Back Again"? Walker, u biti, nije napustio formu pop pjesme, koliko ju je rastegnuo i prilagodio sebi, (ne)svjesno praveći fascinantnu subverziju. Fascinantnu, osobito iz današnjeg iščitavanja, ali toliko neshvaćenu da ga je tada gurnula na marginu koju je tek naknadno – nakon nekoliko blijedih albuma kojima kao da je pokušao biti netko tko nije – prigrlio i ušao u legendu.

I baš je taj labuđi pjev mladog kanconijera ostao najčešći gost mojih zvučnika. Primjer odvažnosti, kao i glazbene širine. Zaokruženje fascinantne serije albuma stalno razvijajućeg zvuka. Walker već zadnja dva desetljeća snima teškoprohodne, introvertne albume kojima bježi od bilo kakvih žanrova, kao da u formi glazbe želi pobjeći i od nje same. Genij? Luđak? Lutalica? Sasvim nebitno. Meni. Štovateljima, od Bowieja do Cavea. Hordici zauvijek pridobivenih fanova. A ponajprije njemu samome, enigmi nad enigmama, možda najkultnijoj faci suvremene glazbe.

Ovih tek tridesetak minuta najtoplije preporučujem svima kao njegov vrhunac (bar za ovu prigodu), ali, naravno, isto tako preporučujem podrobni put kroz cijeli opus, i to kronološkim redom, od Walker Brothersa naovamo. Zavidim novacima u tom "poslu".

 

Toni Matošin

Hits 1292
Scott 3 « Scott 3 Scott Walker Albumi Kronologija 'Til The Band Comes In » 'Til The Band Comes In

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42