Review
Gitarist Davor Doležal, orguljaš Joe Kaplowitz, saksofonist Mario Bočić i bubnjar Borko Rupena već nekoliko godinama djeluju kao članovi sastava 4in3+1. Godine 2015. u opuštenom ugođaju dvorane KUC-a Travno, što se osim po organizaciji jazz koncerata pokazao i primjerenim za prenamjenu u snimateljski studio, snimili su materijal za album Eat It, It's Still Good koji je prošle godine objavila diskografska kuća Croatia Records, a promovirali su ga 7. ožujka 2017. koncertom u Polukružnoj dvorani Teatra &TD zagrebačkog Studentskoga centra. Radi se, prije svega, o grupi prijatelja koji vole provoditi vrijeme zajedno, obožavaju svirati upravo u toj postavi, vježbati, djelovati “bez predumišljaja”, nagonski, radi svojeg užitka i zadovoljavanja unutrašnjeg kreativnog poriva. Rezultat je glazba koja se odlikuje zajedništvom, opuštenošću, uigranošću, pozitivnom energijom. Ona je tijekom godina evoluirala i sazrela za objavu na diskografskom izdanju, a u prilog spomenutom govori i način snimanja - izvedbe za album ostvarili su svirajući uživo, kao na koncertu. Do toga je došlo postepeno, logično, bez forsiranja. Naime, 2011. su krenuli kao trio 4in3 koji je bio posvećen hardbopu i blues-jazza kakav se svirao 1950-i, pri čemu Kaplowitz svirajući orgulje ispunjava i ulogu basista što ih je po zvuku činilo četvorkom, a dolaskom Bočića - +1 - 2013. su postali kvartet, odnosno “kvintet”. S vremenom se mijenjao i pristup koji je danas bliži suvremenom jazzu, ali zastupljenom na glazbenim raznolikostima, s velikom količinom soula, bluesa i funka, s puno groovea, feelingaški i uvjerljiv. Takav je, između ostalog, i zato što je Kaplowitz na snimanju svirao hammondice što je svakako utjecalo na zvuk i čime su poslali poruku o tradiciji, glazbenim vrijednostima koje bi svaki glazbenik trebao cijeniti i proučiti. Iako izvode i standarde vezane uz djelovanje sastava koji su djelovali prije više od pola stoljeća, a koje je obilježio zvuk orgulja, 4in3+1 sviraju i skladbe članova sastava. Kao autori ravnopravno su zastupljeni Doležal, Bočić i Kaplowitz. Skladbe 42b, Grandma Song i Peacefully Davora Doležala predstavljaju autora sklonog meditativnom pristupu, fasciniranog baladama, Donna Lee Is Pissed Off, Eat It, It's Still Good i Lie Joea Kaplowitza donose ekstravagantniji, bebop, ali i free-jazz pristup, razigranije su, a Dance of the Vales i Outline Maria Bočića odaju autora sklonog istraživanju. No, kao skladatelji, svi pokazuju da su upoznati s poviješću jazza, njezinim razvojem i suvremenim kretanjima. Oni se oslanjaju na tu tradiciju ali ostvaruju i vlastite glazbene afinitete. Pritom, važniji od samih glazbenih predložaka način je na koji ih zajednički oblikuju i do konačnog rezultata dolaze kao kvartet, a to s u u stanju zato što su i sjajni instrumentalisti, uvjerljivi u solima.
Davor Hrvoj, preuzeto iz časopisa Cantus, br. 202
