Fly Away Butterfly

Review

Nježna, senzibilna, samozatajna, nostalgična, sjetna... Takva je očito pjevačica, klavijaturistica i skladateljica Carol Albert, barem sudeći prema glazbi na njezinom novom albumu kojim se predstavllja kao osebujna glazbenica. Ona je napisala sve skladbe osim “Mas, que Nada” Jorgea Bena Jora koju je proslavio Sergio Mendes i “One Way” Marcy Levy i Billiea Hughesa koju je svojim izvedbama obilježio Al Jarreau.

Osim što je tim odabirom odala počast svojim junacima, obje se skladbe savršeno uklapaju u njezino viđenje glazbe, a to je smooth jazz; lagana, ambijentalna, profinjena glazba sentimentalnog ugođaja, smirena, usporena, šarmantna, prihvatljiva širem krugu slušatelja. Zato neke od pjesama s tog CD-a zauzimaju visoka mjesta na ljestvicama radio postaja i Billboarda, za neke je bila nominirana za nagrade, a za neke ih je i osvojile. Ona pjeva ispod glasa, senzibilno, sanjivo, gotovo šapćući. Primjerice, u izvedbi skladbe “Across the Sky” neodoljivo podsjeća na Shade. Taj senzibilitet dodano je naglašen poslije obiteljske tragedije u kojoj je izgubila supruga, pa možemo reći i da je CD “Fly Away Butterfly” svojevrsna poruka i posveta njemu. Ovisno o karakteru pojedine pjesme formirala je postave, od kvarteta do septeta, ponekad s pratećim vokalima. Ključne osobe za formiranje zvuka ovog albuma su saksofonist i flautist Sam Skelton, gitarist Chris Blackwell i trubač Darren English, te multiinstrumentalist Trammell Starks koji je uskako gdje je trebalo: svirao je bas, klavijature, programirao bubnjeve i uz Carol Albert je bio koproducent ovog glazbenog materijala.

Davor Hrvoj