Review
Iako sam odavno prestao slušati bendove kojima se glazba svodi na rifljanje/refren/brejk/solo, novi All That Remains je dobar. Nisu se maknuli iz prethodno navedene matrice, ali ima nekoliko sasvim dobrih dijelova.
Labonte je očito mnogo vremena proveo na usavršavanju vokala što se ne primjeti u njegovim standardnim harsh dionicama, ali kod growla dolazi prilično dobro do izražaja. Raširio je svoj vokalni spektar na skoro sve poznate modele "core" pjevanja, od screama, harsha do najdubljeg growla. Ne smije se zaboraviti spomenuti i prepoznatljivi ATR clean vokal koji meni nikako ne sjeda od kad sam ih prvi put čuo; ne mogu se oteti vonju sladunjavog koji me obuzima pri svakoj clean dionici. Daleko od toga da nisam pobornik pjevnih vokalnih dijelova, ali Labonte jednostavno ne dopire do mene u tom aspektu.
Gitarski dvojac radi točno kao uvijek, ali naravno, sve manje inovativno. Ne može ih se kriviti jer ovakav je glazbeni žanr od prije par godina toliko prožvakan da svaka nova ideja, drugačija dionica automatski znači izlaženje iz okvira generičnog metalcora u neke opskurnije podvrste čijih se imenovanja iskreno bojim. Dakle, gledamo li gitarski rad na For We Are Many kroz tu provjerenu prizmu, sa sigurnošću kažem da je riječ o genijalnosti, već viđenoj, ali ipak genijalnosti. Solaže nevjerojatno variraju, od nekih koje su uklapaju odlično do onih čiji je spoj ravan mazanju senfa i pekmeza na istu šnitu kruha. Doista su ponekad kao šaka u oko te ih se doslovno mora malo festforvardati, ali to uvijek može biti dio izričaja ATR-a pa su daljnja naklapanja suvišna.
Za bass i bubanj dovoljno govori podatak da je producent opet Adam Dutkiewicz, što znači da su ova dva instrumenta posložena točno onako kako bi to trebalo biti; u pozadini, nenametljivi, ali lako pratljivi što karakterizira odličnu podlogu za Labontea i gitariste.
Ono što ATR kao kolektiv donosi novoga jesu odlični brejkovi koji na trenutak ostavljaju bez daha i neodoljivo podsjećaju na neke vanžanrovske kolege tipa Whitechapel i slični. To se možda ne uklapa sasvim u njihov dosadašnji opus, ali je svakako hvale vrijedna inovacija i ubrizgava ogromnu količinu energije u pjesme koje su upropaštene clean vokalom. Reprezentativni je primjer završni brejk na pjesmi Some Of The People, All Of The Time koji razara sve što se nalazi u vašoj sobi u tom trenutku.
Ovaj album ne bih kupio, priznajem, ali za pobornike ovog pomalo generičnog žanra koji se ponavlja iz albuma u album ovo je sasvim solidno izdanje s očekivanim zapletima i epilozima, ukrašeno zanimljivim, već doživljenim gitarskim dionicama i evoluiranim dubokim vokalom. Ništa su tu više ne može naći ni višestrukim slušanjem stoga je krajnji dojam - plošan.
Bruno Pavlek