Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2011
Format Albumi
Vrsta Experimental / Alternative rock
Dodano Petak, 22 Travanj 2011
Žanr Rock
Length 52:22
Broj diskova 2
Edition date 2011
Država SAD
Etiketa Richter Scale/Superball Music
Catalog Number 0456-2
Edition details Produkcija: Chris
Tags

Review

“Sve je to pomalo nepristojan vic. Imali smo “Tao Te Ching” u studiju i koristili ga kao referencu za tekstove. Rekao sam, zašto ne nazovemo ploču “Tao of the Dead?” Zvuči kao da smo čopor pompoznih šupaka. O, da, mi ćemo vam ovdje dati značenje života. Što, naravno, uopće nije istina.” Nisu čopor pompoznih šupaka,  takvi nemaju smisla za humor. Ne, neće nam objasniti smisao života. Ali napravili su odličan album.

Teško je povjerovati da ...And You Will Know Us by the Trail of Dead (u nastavku teksta Trail of Dead, iz očitih razloga) postoje već preko 15 godina. U tih su 15 godina prošli kroz praktički sve moguće faze kroz koje jedan alternativni rock bend može proći. Počeli su skromno, zatim proglašeni spasiteljima rocka. Tada ih je pod svoje uzeo Interscope, u nadi da će ih moći dobro prodati. To je trajalo vrlo kratko, budući da oni nisu nekakav konfekcijski bend koji se spreman prilagođavati tržištu. Interscope nije bio zadovoljan brojkama, oni tretmanom, pa su osnovali svoju vlastitu izdavačku kuću. Pojedini članovi su otišli, došli su neki novi, iako su Conrad Keely i Jason Reece ostali stalnoprisutna sila. Kroz sve te faze bili su naizmjenično i precijenjeni i podcijenjeni, i hvaljeni i optuživani za tipične ”zločine” protiv zahtjevne a vrlo često i snobovske indie publike i kritike. Ti su se raznorazni pritisci ponekad i reflektirali na njihovim albumima, ali značajnijih odstupanja od vlastitih ideja i estetike zasigurno nije bilo.

Ta je njihova estetika prilično specifična – svoju kombinaciju indie rocka i noise rocka od samih početaka vode u nekim neočekivanim pravcima. Nojzeri se uglavnom mogu ugrubo podijeliti u dvije grupacije, u one koji su koncentrirani na ambijentalu i atmosferu i u one koji su zaokupljeni dekonstrukcijom tradicionalnih rock shemi. Trail of Dead ne spadaju u nijednu, već se kreću u uglavnom visokokonceptualnim pravcima art-rocka i prog-rocka '70-tih, koje dodatno osvježuju zdravom i žestokom dozom hardcore punka i post-hardcorea. Malo Husker Dua, malo Fugazija, malo Sonic Youtha i Dinosaur Jr.-a, malo Pink Floyda i Yesa i puno njih samih.

”Tao of the Dead” je, mnogi kažu, njihov dosad najkonceptualniji album. Ne bih se u potpunosti složila, budući da se taj koncept uglavnom odnosi samo na strukturu albuma – podijeljen je u dva dijela, što bi u vinilnim vremenima za sobom povlačilo fizičku side A/side B podjelu koja mnogima jako nedostaje. Prvi dio donosi 11 zasebnih pjesama povezanih instrumentalnim prijelazima, a drugi je 16-minutni kolaž s pet podnaslova. Svaki od njih komponiran je u različitom tonalitetu i čak će i svako ”normalno” uho primijetiti tu nijansu. Za vas formalno glazbeno obrazovane ili apsolutnog sluha, ”Part One” je u D, a ”Part Two” u F ključu, kaže Wikipedia. Za vas posebno fanatične, ”Part One” kao producent potpisuje Chris Smith a “Part Two” Chris Coady. Dva Chrisa, zgodno. Dublji koncept osobno sam uspjela pronaći samo unutar drugog dijela, koji je tamnije obojan i kroz koji se provlači sci-fi, space-rock, psihodelična Pink Floyd-homage vibra. Oni koji će ga tražiti i u “tao” ideji i još nekim idejama istočnjačke filozofije i religije, čini mi se da sve zajedno shvaćaju mnogo ozbiljnije nego sami Trail of Dead.

Koncept ili ne, ono što je zaista bitno je da su Trail of Dead još jednom, nakon hvaljenog “Source Tags & Codes” iz 2002. još jednom snimili album karijere. Iako im je sastav za ovaj album osakaćen sa šest na četiri članova, njih četvorica među sobom dijele sedam instrumenata, osmislili su neke od najboljih bubnjarsko-gitarskih duela koje smo dosad od njih imali prilike čuti i ne znam bih li pjesme s ovoga albuma prije nazvala simfoničnim himnama ili himničnim simfonijama. Slažu jedan genijalni riff na drugi, svaka pjesma vrvi zanimljivim glazbenim idejama, a i kristalno jasno pokazuju koliki su majstori stalno promijenjivog ritma i dinamike suprotstavljanja. Sporije, tiše, laganije (shvatite to relativno) začas će prijeći u brže, glasnije, žešće. To stalno prebacivanje iz brzine u brzinu, unutar pojedine pjesme, kao i u uspostavljanju toka čitavog albuma, neće vam vožnju njime učiniti mučnom ni vrtoglavom. Dapače, njihovo majstorstvo leži upravo u pravoj mjeri i uspostavljanju odgovarajuće ravnoteže, zbog čega će ona minuta u kojoj se primire, čak i zasviraju akustično, kao i ona u kojoj se distorzirano raspištolje i eksplodiraju, zajedno biti mnogo efektnije nego što bi to bile pojedinačno ili u nekom drugom glazbenom kontekstu. Njihova glazba i dalje ima svu onu prepoznatljivu kompleksnost, slojevitost, bogatstvo i sofisticiranost neobičnu za tako bučan žanr, ali je ovoga puta prati i pristupačnost kakvu su na prijašnjim albumima tek povremeno postizali. Oni kojima su se svidjele, primjerice, “Baudelaire” i “Relative Ways” znati će o čemu govorim, o trenucima u kojima je Trail of Dead zaista lagano, čak opuštajuće slušati i u kojima se ne morate probijati kroz konfuzne labirinte i tunele njihovog glazbenog svijeta, kojima su mnoge u prošlosti znali i odbiti.

Imaju Trail of Dead, naravno, i svojih nedostataka, kao što su određene vokalne mane Keelyja i Reecea koji izmijenjuju mikrofon, kao i činjenica da znaju brljati po tekstovima i da snaga same glazbe nije uvijek praćena porukom jednake snage. Mnogi smatraju i da im u sastavu nedostaje pravi svirački virtuoz koji bi sve mogao podignuti na neku novu razinu. No, te njihove već poznate nesavršenosti ovoga puta zaista ne mogu zamagliti činjenicu da su sagradili nevjerojatno moćnu, kolosalnu, monolitnu, fascinantnu glazbenu građevinu. Također, činjenica da su ovo čudovište od albuma usnimili za manje od dva tjedna, za razliku od šest mjeseci koliko im je znalo trebati u prošlosti, mnogo govori i o njihovim sada, ako ne virtuoznim, a onda sigurno debelo iznadprosječnim glazbenim sposobnostima. Sve u svemu, “lucky number seven” za Trail of Dead. Respekt.

Hits 769
... And You Will Know Us By The Trail Of Dead Albumi Kronologija IX » IX

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42