Foot Of The Mountain

Norveška grupa A-ha u novom mileniju uzdigla se odličnim albumima Minor Earth Major Sky i Lifelines, nakon kojih je uslijedio pristojan Analogue. Nakon poduže četverogodišnje pauze, A-ha se vratio sa novim albumom Foot Of The Mountain, koji i nakon višestrukog slušanja ostavlja bljedunjav dojam.

 

Cijeli projekt djeluje ishitreno i brzopleto realiziran, što još više začuđuje kad se uzme u obzir da je album producirao popularni Steve Osborne. Najavljeni povratak synthpopu ostvaren je samo djelomično - iako album ostavlja dojam kao da je nastao u 80-tima, ipak u albumu prevladava utjecaj ostalih glazbenih pravaca. 

 

Što se tematike pjesama tiče, ako ste ikada slušali barem jedan album grupe znate što vas čeka - tužne i sjetne balade u kojima prevladava misaoni i ponekad uzvišen vokal Mortena Harketa. Od 10 pjesama koliko ih je na albumu samo 4 su vrijedne pozornosti. What There Is standardna je pjesma banda koja priziva hit Lifelines. Shadowside plijeni pažnju znakovitim refrenom iako se nakon dužeg slušanja naslućuje pomalo nerazrađen tekst pjesme koji je vješto prikriven impozantnom melodijom, što ga čini i favoritom cijelog albuma.

 

Prvi single sa albuma, istoimena Foot Of The Mountain melankolična je pjesma u kojoj još jednom prevladava Mortenov vokal, ovoga puta popraćen ponešto boljim glazbenim tekstom u kojemu se jasno ocrtava sukob civilizacije i prirode kojoj band nedvojbeno teži. Završna Start The Simulator obogaćena je tehničkim izrazima koji ju čine zanimljivom, iako ne i osobito pamtljivom. Ostatak pjesama solidna je zbirka "već slušanog", koja umanjuje opći dojam albuma iako je bend podosta truda i energije uložio u pjesmu Riding The Crest, koja spada u domenu electro-bluesa.

 

Foot Of The Mountain u suštini nije loš album, no A-ha je pokazao sa ranijim albumima da može bolje, pa se od recentnog izdanja ipak očekivalo malo više.

 

Goran Hatala