Review
Pravo osvježenje na domaćoj sceni, pogotovo u ovoj tmurnoj godini definitivno je šibenski bend BluVinil, koji zapravo osnovan u Zagrebu 2017., a nakon nastupa po studentskim večerima, primjetio ih je Dallas Records te im ponudio suradnju. Album prvijenac "Apaši", kao i cjelokupni glazbeni izričaj BluVinila, zapravo je, po riječima frontmena Mateja Nakića retro sound s modernim prizvukom.
Uvodna i naslovna pjesma "Apaši" upravo zorno prikazuje taj retro štih, ali i na moje iznenađenje, zanimljiv tekstualni dio s inteligentno riješenim aranžmanima, te sam zapravo osjetio uzbuđenje što je ispred mene još osam pjesama od ukupno devet koliko album donosi.
"Moderna" je pak primjer one druge BluVinilove strane, koja je više garažna te koketira s noiseom dok otvara put k radijskom pristupu i jednostavnim, ali ipak zaigranim ritmičkim gitarama. "21 gram" je vokalna suradnja s glazbenikom Vedranom Ljubenkom, te me klavirski uvod jako podsjetio na laganice Divljih Jagoda iz osamdesetih godina, pogotovo kad solo gitara provuče svoj zvuk preko ritmičkih. U "Komarcu", pak imamo prilike čuti maksimalni repertoar vokala, te poigravanje istim, uz ponovno tekst, koji osim što je lako poistovjećujuć sa slušateljem, nigdje ne gubi na svojoj originalnosti, iako tekstopisac ne koristi neke famozne riječi, dok bih "Ovu pjesmu" vrlo rado ubacio u neki večernji mood mix uz druženje s boljom polovicom.
"Sigurna u nas", "julija" i "Iza zavjese" možemo već sad reći da su trademark pjesme BluVinila, upravo taj retro-štih koji me pogotovo u "Juliji" i "Iza zavjese" nevjerojatno podsjetio na nekad veliku zvijezdu i tragično preminulog Ritchie Valensa (pogledati film La Bamba ako niste, preporuka).
Sve ono što smo čuli u prethodnih 8 pjesama, BluVinil je lijepo uklopio u posljednju pjesmu "Obična ljubav", s kojom su zatvorili ovo početno poglavlje, i ostavili nas u nadi da ćemo brže od očekivanog čuti novi materijal.
"Apaši" su album koji me najpozitivnije iznenadio ove godine, a svakom recenzentu kad klikne play na album novog benda, najveći je strah da ne ostane razočaran. Ali kad se desi ovakvo oduševljenje, teško je riječ "razočarenje" spomenuti bar u nekom doglednom vremenu. Momci, odičan!
Dražen Plukavec
