Review
Prošlo je dvadeset godina od kada je ova kultna sarajevska grupa snimila svoj predzadnji album. Ova jesen obilježena je njihovim povratkom na scenu albumom izdanim od Dallas Recordsa, prilično neobičnog naslova Neka DJ odmah dole CJ, no nakon slušanja albuma jasno je da je isti inspiriran stihom jedne od pjesama. Što se tiče članova, tu su i dalje Branko Đurić Đuro – vokal, gitara, Nedim Babović – gitara, back vokal, Dragan Bajić – bubnjevi i udaraljke, dok je pridošlica Ernie Mendillo – bas gitare i backovi. Gostuju: Vlado Podany, Joe Baamil, Eldin Bihorac, Tarik Karačić, Saša Lošić, Tanja Ribič, Željko Pancho Šarić i Muharem Vojniković.
Album čini dvanaest pjesama nastalih zadnjih desetak godina, a kao autori uglavnom se pojavljuju Nedo i Đuro. Grupa nije previše promjenila svoj glazbeni stil, dečki su ostali vjerni rock'n'rollu, tražeći i dalje (kao što je uostalom zamjetno i na njihovim prethodnim albumima) glavnu inspiraciju u Rolling Stonesima, a u što će se slušatelji uvjeriti već u prvim taktovima uvodne pjesme simboličnog naslova Nije nas bilo dugo. Ipak, ovaj put pjesme su obojene dozom bluesa, osobito Žena koje nema, dok je Nedim obrada poznate Chuck Berryjeve Nadine, koju je Đuro na duhovit način posvetio svojem kolegi iz benda. To nije u džepu zvukom pomalo odstupa, a specifična je i po tome što vodeći vokal nije Đuro već Nedim Babović.
Već na prvo slušanje osjeća se kao da je album podjeljen na dva dijela; prvim dominiraju brzi ritam, šaljivi, pa ponekad i dvosmisleni tekstovi, dok u drugom dijelu prevladavaju balade, ozbiljnija i emotivnija lirika, osobito u Neka traje i Evo jedne što se svira na plaži. Ipak, posljednjom pjesmom Vriska, koju supotpisuje afirmirani producent i skladatelj Miroslav Lesić, bend odaje posvetu disku na sebi svojstven način, pa svojim neodoljivim smislom za zafrkanciju i zatvaraju ovaj album.
Očekujete li od Neka DJ odmah dole CJ remek-djelo, mogli biste se razočarati, očekujete li ugodnu razbibrigu, ovo je pravi izbor; pjesme odaju dojam kao da su nastale kroz opušteno druženje sa kolegama iz benda (fotografije i kratka biografija u knjižici albuma potvrđuju da članove doista veže čvrsto dugogodišnje prijateljstvo, pa pozitivna energija i jedna posebna toplina vibriraju iz svake pojedine pjesme), a iz čiste ljubavi prema rock'n'rollu , bez imalo ambicije da prerastu u nešto pretencioznije.
Preporuka: Nije nas bilo dugo, Truba, Neka traje.
Branka Kunstek