Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2010
Format Kompilacije
Vrsta Rock / Indie / Art Rock / Experimental / Indie pop / Psychedelic rock / Psychedelic / Alternativ pop
Dodano Četvrtak, 21 Travanj 2011
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2010
Država Velika Britanija
Etiketa Harvest / EMI
Edition details Snimano: Sound Techniques Studios, Abbey Road, siječanj 1967. – srpanj 1970. / Producenti: Joe Boyd, Syd Barrett, Peter Jenner, Malcolm Jones, Roger Waters, David Gilmour, Rick Wright / Izvršni producent: David Gilmour / Datum objave: 04.10.2010.
Tags Syd Barrett

Review

Koliko god neupitan bio značaj i kult nekadašnjeg lidera Pink Floyd, legendarnog "ludog dijamanta" Syda Barretta, svakom imalo upućenom u njegovu glazbenu ostavštinu nametnut će se neizbježno pitanje – čemu još jedna kompilacija odabranih pjesama? Naime, vlasnik, na žalost, tek dva samostalna albuma dobio je nakon povlačenja iz svijeta glazbe diskografski tretman u obliku zbirke zaostalih snimki i alternativnih verzija ("Opel", 1989.), box-seta s praktički cjelokupnim solističkim radom ("Crazy Diamond", 1994.) te, naravno, čak dviju kompilacija najznačajnijih pjesama ("Octopus: The Best of Syd Barrett" iz 1992. i "Wouldn't You Miss Me?: The Best of Syd Barrett" iz 2001.). Dakle, više nego dovoljno za odavanje počasti s ove i one strane komercijalnoga, kao i za zadovoljenje bilo kakvih i bilo čijih slušateljskih ili kolekcionarskih apetita. Dakle, otkuda ovaj tzv. uvod u svijet Syda Barretta?

"Opel" je bio neminovno nadopunjavanje dvaju studijskih albuma, obavezna lektira za fanove koji su znali da postoji još snimaka koje je njihov idol ostavio iza sebe prije povlačenja u izolaciju, dok je box-set "Crazy Diamond" sve skupa objedinio na jednom mjestu. "Octopus" je, pak, bila pomalo traljava kompilacija čije je manjkavosti vrlo temeljito ispravila odlična "Wouldn't You Miss Me?" devet godina kasnije. E sad, ono gdje "An Introduction to Syd Barrett" ulaže svoje glavne adute je proširenje područja za analizu i na razdoblje provedeno u Pink Floyd, što dosad još nije učinjeno. Dakle, na jednom mjestu imati presjek ukupnog Barrettovog stvaralaštva, bio je moto kojim se vodio izvršni producent David Gilmour. Čovjek koji je na gitari i za mikrofonom obilježio dugo postbaretovsko razdoblje Pink Floyd iz samo njemu posve jasnih i očitih razloga vodio je ovaj projekt predstavljanja svog davnog kolege i prijatelja novim generacijama među kojima ne opada interes za ovaj prerano umirovljeni genij, davši, uz pomoć ekipe suradnika, svim pjesmama remasteriran tretman, a nekima i posve nov miks.

Naravno da je vrlo lako naći previde u tako zgusnutom izboru s tako važnih ostvarenja, da ne spominjemo (ne)opravdanost remiksanja "Matilda Mother", "Here I Go", Octopus", "She Took a Long Cool Look" i "Dominoes". Izostanak "Astronomy Domine" ili uvrštenje "Apples and Oranges" umjesto "Lucifer Sam" ili bilo koje druge preskočene pjesme s epohalnog "Piper at the Gates of Dawn" naići će vjerojatno na mrštenje mnogih, no ovaj izbor čak će dobiti opravdanje poslušate li pozorno kompilaciju u ovom kronološkom slijedu kakvog nam autori nude. Upravo uvodne tri nealbumske pjesme jasno su ukazale na put kojim će Barrettov iskaz ići dalje, mnogo preciznije nego proslavljena "Astronomy Domine", a vječno šarmantna "Bike" će sa svojim suludim završnim dijelom efektno odijeliti Sydovu eru s bendom od solističkih radova. Oni su, pak, vrlo uredno selektirani, uz tek iznenađenje uvrštenjem kaotične "If It's in You" (umjesto, primjerice, "Long Gone") te zastupljenje albuma "Barrett" sa samo četiri pjesme (taj album, doduše, i jest dosta tanji od šarmantnog prvijenca). Predragi raritet "Bob Dylan's Blues", prethodno već dodan kompilaciji "Wouldn't You Miss Me?", svakako je više nego dobrodošla stavka na ovom korektnom djelcu.

Da, kažem namjerno djelce, jer uistinu "An Introduction to Syd Barrett" realno nema ambicioznije nakane osim da bude upravo to što naslovom kazuje (uz, naravno, vječni motiv podebljanja nečijih novčanika). Oni koji Barrettov rad poznaju, imaju već sve što im treba. Oni koji to još nemaju, preporučio bih ipak, recimo, moju vlastitu varijantu (album "The Madcap Laughs" plus kompilacija "Wouldn't You Miss Me?") ili jednostavno oba albuma. Gilmourovu selekciju bih pak ostavio manje zahtjevnima ili onima kojima treba vremena da porazmisle te, naravno, onima kojima će dosad neobjavljeni 20-ominutni instrumental "Rhamadan" koji prati kupovinu CD-a pružiti orgazmičan doživljaj.

 

Toni Matošin

Hits 613

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42