A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Too Long | 0:00 | ||||
2 | Guarded by Angels | 0:00 | ||||
3 | We're Sky | 0:00 | ||||
4 | Here Where I Live | 0:00 | ||||
5 | A Bomb in the Hood | 0:00 | ||||
6 | I Don't Have Time | 0:00 | ||||
7 | Love Insomnia | 0:00 | ||||
8 | Men Seeking Gold | 0:00 | ||||
9 | Stealin' | 0:00 | ||||
10 | Friend Called Secret | 0:00 | ||||
11 | Ride On | 0:00 |
Biti kantautor, i to onaj najromantičnije vrste, dakle, momče s gitarom i naramkom uglazbljenih stihova, bez stalne bendovske pratnje, nije toliko zahvalna uloga koliko se naoko čini. Biti u toj i takvoj ulozi "marka", te održavati svoj rejting (i diskografa u pozadini), podrazumijeva težak put, odnosno, naporan rad. I pregršt talenta, naravno. Od Boba Dylana i Nicka Drakea naovamo nanizalo se takvih persona i takva je pojava postala nekom vrstom podžanra u stalno pupajućim vrletima pop kulture, no nije romantizam ono što je čini tako dragocjenom, već individualna umjetnička snaga onih koji su kroz tu formu uspjeli iznijeti punoću svoga iskaza. Luka Belani je mladi Križevčanin na studiju u Zagrebu, piše, sklada, pjeva i svira svoje pjesme služeći se engleskim kao "službenim" jezikom, a ovo mu je prvi dugosvirajući album. Dovoljno pismen da piše pristojne stihove, dovoljno glazbeno potkovan da svira gotovo sve instrumente, dovoljno odlučan i samouvjeren da se nametne i dovoljno zgodan da privlači nježniji spol, svakako je kvalificiran za svrstavanje u skupinu o kojoj sam govorio u prvih nekoliko rečenica.
"Engleski je jezik međunarodne popularne kulture, a moje su ambicije svirati što više", pomalo pretenciozno kaže Luka o onome što me prvo počelo žuljati kad sam pustio "B-Side of My Mind" da mi svira. Ne, nisam Hus pa da me pjevanje na engleskom toliko smeta, već mi se naprosto čini da je Lukina ideja o svom izražavanju pomalo ishitrena i brzopleta. Svakako engleski zvuči više cool i šanse za proboj izvan granica domovine tim postaju bar za mrvicu veće, no, kako je u pitanju baš kantautorska pojava, stječem dojam da se tako prvenstveno pokrivaju rupe u samoj poeziji – ako ćemo je nazvati tako – i da je u pitanju biranje lakšeg puta. Iščitavajući knjižicu s tekstovima uistinu nisam naišao na bogzna kakvu poeziju, no moglo je to sve skupa sasvim pristojno zvučati na hrvatskom. Međutim, odmah da presiječem seciranje u tom smjeru – što je, tu je, ulaziti dalje u moguće i nemoguće razloge nema smisla. Dakle, imamo jedanaest pjesama na engleskom, vrlo uredno odsviranih i gotovo jednako pristojno otpjevanih.
Ono na čemu Luki treba čestitati jest otvorenost i lakoća iskaza, očita glazbena obrazovanost (odsvirao je na albumu gitaru i bas te ukulele), te, možda i najbitnije, nezaranjanje u mračno i depresivno kao mnogo podatnije i publici ovakve žanrovske provijencije zamamnije duhovno-tematsko područje. Ovo potonje ne napominjem zato što mislim da mračnija poezija i glazba ne vrijede ili da im nema mjesta (naprotiv!), već zato što lažnjaštvo u njima zna iznjedriti uistinu katastrofalne rezultate i jer se njima lakše probiti čak usprkos kvaliteti rada. Luka bi u tim sferama očito bio lažnjak; on pjeva punim plućima životu, bez zatvaranja očiju u ijednom smjeru, ali uvijek s jasnim pogledom naprijed, u horizont koji obično obećava. U pametnim pop aranžmanima koji jednako duguju rocku i jazzu, on je tako svoj svjetonazor iznio najdalje što je u ovom trenutku mogao.
Vrlo zgodnog naslova, njegov prvijenac nije CD koji će se dugo vrtjeti, jer jednostavno nema tu snagu koja bi vas vukla centrifugalno njemu. Ovo je pristojna glazba, ali nije uzbudljiva (koliko god ovo okrutno zvučalo, nemam trenutno bolje formulacije), a tekstovi su tek toliko dobri da ne budu loši. No, da potkrijepim sve pozitivno rečeno, u pitanju je solidan prvijenac koji može biti garancija jedne lijepe glazbene budućnosti. Tu budućnost Luka najbolje potvrđuje svojim javnim nastupima, pa tako već u dvadesetitrećoj godini ima stalni angažman u zagrebačkom Jazz Clubu, što sigurno nije postigao na blef.
Toni Matošin
Luka Belani Albumi Kronologija | Changin' Chapters » |