Everyday Life

Review

Iznenadili su nas Coldplay u drugoj polovici listopada misterioznim plakatima kojima su, ispostavit će se nedugo nakon toga, najavili svoj novi studijski album. Ubrzo su uslijedili i najavni singlovi te prve informacije. Eksperimentalni album, kako su ga opisali, trebao je biti njihov odgovor na sve loše što se u svijetu događa, na svu apatiju i tugu, izraz njihovih osobnih želja da predstave fanovima i svijetu glazbu kakva im leži na srcu, bez ikakve namjere za dodvoravanjem ikome. Ako je to zaista tako, ako to nije marketinški trik velikog koncertnog mastodona koji se iz finog alter/pop-rock benda pretvorio u mašinu za proizvodnju novca, onda ih volim, volim ih kao što sam ih volio na prva dva albuma. Dobro, ne baš tako, ali dovoljno blizu. Jako blizu.

Ovaj album će se svidjeti svim fanovima Coldplaya. Svim fanovima, bez rezerve. Neovisno o tome bili oni fanovi ranih radova, gdje je pristup benda stvaranju glazbe bio više tradicionalan, ili pak fanovi koji su se u vlak Coldplay ukrcali kada su u njemu već putovali Charlie Brown i kineska princeza (Princess of China) dok je nebo prepuno zvijezda (A Sky Full Of Stars) stvaralo neku novu magiju (Magic). Rekao bih da ovaj album kombinira najbolje od oba svijeta i dodaje ono nešto s čime se Coldplay nisu bavili, a što su maštovito i vješto ugradili u ovaj odličan mješanac glazbenih pravaca i kultura.

Ne bih Everyday Life zvao eksperimentalnim albumom, prije bih rekao da je slobodan i oslobođen, anglo-saksonci bi dodali i „open minded“. Miješaju se na jednom mjestu i dva diska utjecaji gospela, jazza, world glazbe i klasike te melodije i začini Afrike i pritom nas se opominje i podsjeća da nismo zauvijek rekli „ne“ rasnoj segregaciji i rasizmu. Glazba je na momente slojevita, a producentski dodir iznenadi vas minijaturama taman dok se ugodno prepustite i mislite kako se nalazite na predvidivom putu i krajoliku za koji smatrate da vam je u potpunosti poznat.

Album je opuštajući, meditativan i nije mu se teško prepustiti. Odmah vas obuzima i ostavlja vas nemoćnima pred svojom ljepotom, tjera vas na ponovno slušanje, na vraćanje mu iznova. Coldplay su rekli da će nakon ovog albuma izbaciti novi, tamo negdje u svibnju 2020., album kojim će se vratiti na utabane staze kojima kroče posljednjih nekoliko albuma. Bit će to plesni album nakon kojega će, tako kažu, na novu turneju. Ovim albumom, međutim, kao da nam žele poručiti da oni mogu i znaju bolje od toga, kao da se opravdavaju i ispričavaju. Mi koji smo ih voljeli u njihovim počecima i pomalo ih izgubili iz fokusa svih ovih godina znamo da oni to mogu i da to nose u sebi, a ovaj album će stajati kao ponosni dokaz toj tvrdnji.

Dragutin Andrić