A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Gimme the Keys | 3:33 | ||||
2 | Spirit of '76 | 3:39 | ||||
3 | Book of Bad Decisions | 3:23 | ||||
4 | How to Shake Hands | 3:52 | ||||
5 | In Walks Barbarella | 3:49 | ||||
6 | Vision Quest | 3:18 | ||||
7 | Weird Times | 3:09 | ||||
8 | Emily Dickinson | 5:06 | ||||
9 | Sonic Counselor | 3:28 | ||||
10 | A Good Fire | 3:44 | ||||
11 | Ghoul Wrangler | 4:28 | ||||
12 | H.B. Is in Control | 3:01 | ||||
13 | Hot Bottom Feeder | 3:34 | ||||
14 | Paper & Strife | 3:02 | ||||
15 | Lorelei | 5:48 |
Rock je mrtav. Rock nije mrtav. Rock je možebitno mrtav i izgubljen u bespućima povijesne zbiljnosti. Rock nije mrtav, samo se odmara. Ovakve i slične konstrukcije, glazbeni tisak najavljuje i objavljuje još od vremena rušenja aviona Buddyja Hollyja 1959. godine. Svaki se glazbeni novinar i polupismeni recenzent morao okušati u smrti rocka, no svaki je put vijest o njegovoj smrti bila preuranjena. Publika je uvijek bila željna rocka, a njegovoj je postojanoj popularnosti svjedočilo i petnaest milijuna prstiju koji su učili svirati, bez prestanka poručujući neka bude zvuka, svjetla, bubnjeva i gitara. I bi zvuka, svjetla, bubnjeva i gitara. I bi rocka za vijeke vjekova.
Ovdje u našu priču ulazi Clutch. Američka rock grupa koja je prošla sve, bila svugdje i pravi je primjer one stare kineske poslovice per aspera ad astra. Osnovana 1991. godine, grupa je većinu toga vremena provela izdajući kvalitetne albume i svirajući pred sve većim brojem poklonika kako im je i popularnost rasla. Ne čudi stoga što su svojim pristupom rocku u koji su uvijek dodavali dobru dozu raznih sastojaka proizveli i veći broj sljedbenika na glazbenoj sceni te se pojavio određeni broj grupa, poput npr. Red Fanga i The Sworda, koje sviraju glazbu inspiriranu ovim pristupom. U karijeri dugoj već skoro trideset godina, grupa u 2018. godini izdaje svoj dvanaesti album “Book of Bad Decisions”.
Petnaest pjesama ukupnog trajanja od skoro sat vremena čini ovaj album najdužim u karijeri grupe, no on se niti u jednom trenutku ne čini predugim. Provevši tolike godine na turnejama, skoro da je očekivano što se to iskustvo i snaga zvuka živog nastupa prelijeva na izvedbe pjesama na albumu. One su vibrantne i prožete onom iskonskom radošću rocka koja jednostavno tjera na mrdanje na plesnom podiju, a Neil Fallon u svom prepoznatljivom stilu izvikuje tekstove poput nekog poludjelog brokera na burzi, samo što se na ovoj burzi trguje rifovima i svi su uvijek na dobitku. Na ovome mjestu nema potrebe opisivati svaku pjesmu zasebno, međutim nekoliko njih ne možemo zaobići pri predstavljanju albuma.
Nagrada za najzarazniju pjesmu, u ionako jakoj konkurenciji, zasigurno pripada numeri “How to Shake Hands”. Među poklonicima Clutcha ima vjerojatno i onih koji bi htjeli vidjeti Fallona kao predsjednika SAD-a, a ova im pjesma daje odgovor kako bi izgledalo kada bi predsjednik dojahao na rifu zaraznijem od kuge, a potom “stavio Jimija Hendrixa na novčanicu od 20 dolara” i platio piće svima na koncertu u Bijeloj kući. Drugdje, duboko umočena u južnjački blues, “Hot Bottom Feeder” praktično je uglazbljeni recept za popularno američko jelo od rakova tj. crab cake. Ono što mnogim drugim grupama ne bi uspjelo, Clutch maestralno izvodi u ovoj himni posvećenoj “sto milijuna godina starom transcedentnom biću” gdje Fallon umače komade rakova u mast rifova koji kao da plešu po tavi zagrijani paklenskom vatrom odozdo.
“In Walks Barbarella” pojačava funk element na 11 i dok trube pršte preko gitara, grupa opisuje svoje divlje mladalačke doživljaje u svojevrsnom nastavku pjesme “Firebirds” s prethodnog albuma. “Vision Quest”, “Weird Times” te “Sonic Counselor” punokrvne su rock numere koje objavljuju radosnu vijest svijetu i putem kojih nas grupa poziva u svoju crkvu u zadimljene podrumske prostorije one rupe na uglu 42. ulice i 7. avenije. “Lorelei” kao najduža pjesma na albumu jedina ponešto odskače od neprestane rock ludnice, ali time je i njezino smještanje na sam kraj logično jer svojim ozbiljnijim tonom i sporijim ritmom pokazuje da Clutch zna i može uspješno varirati svoju formulu. Poetični tekst koji priziva duh E. A. Poea i eksplozivni refren čine ovu pjesmu jednom od najupečatljivijih na albumu.
Na kraju možemo zaključiti da je rock bio i ostao u odličnom stanju te će uvijek biti grupa spremnih preuzeti tu štafetu i otrčati nekoliko krugova po stazi vremena do svoga počasnog kruga i pojave novih rock heroja za nove generacije. Ovaj je album dokaz toga i nadamo se da Clutch ima još nekoliko ovako dobrih krugova u sebi, jer nove pjesme mogu stajati uz bok bilo čemu što je grupa do sada objavila. Album posebno dobro služi i kao najava za predstojeći koncert grupe u Tvornici kulture početkom prosinca koji publika već željno iščekuje. Preporučujem!
Boris Čičovački