Review
Virovitički bend Contra svoj debitantski album „Sunce izlazi na zapadu“ predstavio prije neka tri tjedna u zagrebačkom klubu Hard Placeu, onoga 23. veljače 2023. Nisam bio, jer kao što znamo ne može se istovremeno biti na dva mjesta, ali ne dvojim da su to učinili žestoko i dobro uz podršku grupe Bagra u jednom od meni najdražih malih klupskih prostora.
Kao prvo, podržavam činjenicu da se bend zove Contra, jer znamo da je oduvijek bila lakša opcija plivati uz struju, dočim se tek odvažni usuđuju krenuti protiv iste, suočavati se s vrtlozima i neplaniranim bujicama. Pravim igračima pri tome ne treba batiskaf a ni ronilačko odijelo. Dakle, naziv benda odlično je odabran. No, prvo u nizu pitanja koje se nekako samo po sebi nameću jest ono - kontra čega je ovaj bend? Kojim vrijednostima se protive? Jesu li u sukobu s društvenim normama ili nečega općeprihvaćenog? Dokle seže njihov stvaralački prkos? Koliko duboko poniru u analizama postojećeg stanja? Jesu li buntovnici protiv postojećeg sistema i kako svoj bunt glazbeno izražavaju? Koliko su kreativni, originalni, glazbeno i tekstualno autentični, svoji i neponovljivi? Najjednostavnije bi i najkraće bilo odgovoriti – nisu. Ali, naravno, svaki stav treba obazrivo i pomno argumentirati.
Poštujući svoju sad već rekli bismo uhodanu tradiciju za početak ću spomenuti nekoliko činjenica kako bih predstavio bend. Dakle, na stranicama Spone možemo pročitati da je Contra nastala 2001. godine u Virovitici. Osnovali su je Tona, Miha, Gogs, Kugler i T. Moslavac, kako se vole prisjetiti, „kao mlađahni dječaci, tijekom druženja u glazbenoj školi“. U to su vrijeme snimili svoj prvi demo audio uradak nazvan „Express!“ s obećavajućom niti vodiljom koja se svodi na ono: „Budi ono što jesi“. Za sebe vole reći da su „proizašli iz Punk-Grunge-Rock okružja te snimali sve svoje tadašnje nastupe kao dokazni materijal osobnih utiska u vremenu“. Spletom nekih teže dokučivih okolnosti svoj su rad zamrznuli na nekih dvadesetak godina. No, tijekom toga vremena članovi su benda nastupali i svirali s mnogim glazbenicima i sastavima kao što su Exer, Sjene, Norman, Lazy, Progress, Spoty Mug i mnogi drugi. O ni jednom od navedenih bendova nemam pojma, ali ne mora zamaram se time, jer ne može svatko o svemu znati sve. Izgleda da su se revitalizirali od zime 2021. godine te nastavili svoj put utabanom stazom pa sada djeluju u četveročlanoj postavi. O sebi kažu da su ulaskom u novo doba u zvuk i identitet benda ugradili neke „nove dimenzije kroz svoje ultra pjevne tekstove“, kao i „direktne, brze i pitke sinkope melodičnog zvuka“, a da je kao i ranije, moto banda ostao isti: „Budi to što jesi“ ili - „Be Yourself“. Sadašnji su članovi benda Antonio Obadić - Tona (gitara), Matej Mihelčić – Miha (vokal i gitara), Vedran Halužan – Halac (bas) i Goran Moslavac – Gogs (bubnjevi).
Dakle, slušamo njihov dugo očekivani prvijenac koji naslovom upućuje na jednu „contru“, a to je da - „Sunce izlazi na zapadu“. O fenomenu „Two Suns In the Sunset“ pjevao je još Roger Waters na onom zadnjem albumu kojega je snimio s Pink Floydom „The Final Cut“ kojega je zamislio kao njihov kraj, ali se pokazalo da nije. Ne vjerujem da je itko gledao južnokorejski film „If the Sun Rises in the West“ (1998.), ali bila je i neka igrica na tu temu, tako da je ideja s izlaskom sunca na zapadu već pomalo potrošena. No, ajde, krenimo slušati album. Zanimljiv je, obećavajući čak i pomalo zagonetan „Intro“ ovoga albuma, ali već druga pjesma „Pričala si mi“ nažalost ne nudi ništa posebno, a ni novo. Prosječnost teksta bez ikakve poruke, opterećen rimom „nas – spas“, ne razbija niti ujednačena i pomalo monotona glazba, koja se unatoč nekoliko šablonskih sola ne razlikuje posebno niti od iduće pjesme. Ipak, treba spomenuti da su za ovu pjesmu napravili i spot u režiji Matije Turkalja u kojemu glume Darija Modrić i Tomislav Ivačić. „Sam“ se od prethodne pjesme razlikuje tek u ritmičnom bubnju koji se pojavljuje u nekoj drugoj polovici pjesme. Obje pjesme nam ipak nameću neizbježnu usporedbu s bendom Opća opasnost.
Pjesma „Šank“ kreće s akustičnjakom, banalnim tekstom „Stojim sam za šankom, gledam ljude oko sebe… Njihov prekrasan pogled kaže: Stari, tko te jebe“, potiče me na zaključak koliko 'mjuza' u stvari može biti rastezljiv pojam u kojoj uistinu svatko može najslobodnijim stilom zaplivati. „Irska“ se rimuje sa „bliska“ i „skliska“, ako niste znali, a „Dao sam ti sve“ kreće sa zanimljivim ritmom, ima promjena dinamike te je gitarist očito uložio poprilično truda u osmišljavanju sola za ovu pjesmu, dok nam je ritam sekcija ponudila niz poprilično zahtjevnih prijelaza. Dakle, ekipa očito zna svirati, ali u konačnici sve zvuči poprilično zbrkano i nepovezano tako da im ova pjesma može biti interesantna tek najintimnijem krugu njihovih prijatelja. „Nula“ je definitivno i svakako opravdala svoj naslov, jer „noći – oči“ i ono „kuta – luta“ toliko je suhoparno da bi čak, čini se, bilo i bolje da pjesma niti nema teksta. Pjesma „Oprosti“ potpuno je bezlična, a „Slijep čovjek“, kako kaže autor, „u mraku koji se nada svakom novom znaku“ nije nikako uspio doprijeti do mene. „Pričala si mi“ instrumentalno me podsjeća na Hladno pivo ali tek do vokala koji pjesmu definitivno baca u neku blijedu sjenu već spomenute Opće opasnosti. „Pričala si mi“ u akustičnoj inačici možda i zvuči malo prihvatljivije jer podsjeća na Scorpionse te ako ijedna pjesma zaslužuje prolaznu ocjenu na ovom albumu to je upravo ova. „Alone“ je prepjev pjesme „Sam“ i pokazuje određene ambicije benda da se preko engleskoga jezika progiba i širim područjem. Ruku na srce, u prijevodu pjesma zvuči i bolje od početne, izvorne verzije, tim više što su gitaristička i ritmička rješenja došla do punog izražaja, a pjesma je odsvirana nekako žešće, što bi se reklo - „with more guts“.
No, idemo gledati stvari pozitivno… Dečki su prosvirali nakon dugo vremena i pritom se sasvim dobro zabavljaju, tim više što Contra ima svojih sljedbenika pa i publike. I dobro je da su ponovno krenuli. Još samo neka, kao sad već poprilično iskusni moreplovci, jasnije odrede kurs kojim će se gibati, riješe se imperativa i uzora Opće opasnosti, porade na tekstovima i onda će, u konačnici, ispoštovati i svoj vlastiti moto te napokon - „biti svoji“. I u tom trenutku, vjerujem da će im samo nebo biti granica.
Ivan Dukić
