Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
New Age Norms 1.


Bookmark

Data

Released Studeni 2019
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Alternative/Indie Rock
Dodano Četvrtak, 23 Siječanj 2020
Žanr Pop-Rock
Length 29:55
Broj diskova 1
Edition date Studeni 2019
Država Europa
Etiketa CWKTWO Corp.
Catalog Number CWK01CD
Edition details objavljeno: 1.11.2019.; producent: Lars Stalfor
Tags Cold War Kids Lars Stalfors CWKTWO Corp.

Review

Cold War Kids je bend osnovan prije 15 godina, sad već davne 2004. godine. Legenda kaže da se ideje za naziv benda dosjetio basist Matt Maust, tijekom putovanja istočnom Europom nakon demokratskih promjena 90-ih godina prošlog stoljeća, naletjevši na park u Budimpešti u kojem su nedostajale statue uklonjene zbog toga što su podsjećale na komunističko razdoblje. S obzirom da se u blizini nalazilo dječje igralište, pao mu je na pamet naziv - hladnoratovska djeca” (Cold War Kids). Zgodna je to pričica o osnutku američke grupe prepoznatljive po vokalu frontmana Nathana Willeta, benda kojega se svrstava u alternativnu/indie glazbu, poznati pretinac za odlaganje svega što ne ulazi u neka najočitija, jednoobrazna, žanrovska definiranja. Otkrio sam ih slučajno, pri početku njihove karijere, naravno preko prijatelja, koji mi je pustio njihov poprilično snažan hit “We Used To Vacations” s prvog albuma „Robbers & Cowards” (2006.). Instrumentalno savršen, ritmički složen, s prekidima i efektima zvečki, dominantnim klavirom i rastrzanom gitarom, upečatljiva teksta, bio je melodijski razrađen i zanimljiv. I možda je u tome moja pogreška, jer sad na svakome albumu očekujem pjesmu koja bi proizvela barem približnu silinu toga prvoga utiska kojega sam poistovjetio s njihovim standardnim dosegom.

Idući album „Loyalty To Loyalty”(2008.) bio je tekstualno i konceptualno ambiciozniji, ali glazbeno teži s nekoliko lepršavom „Something Is Not Right With Me” (, zamišljenom vjerojatnom da bude hit. Po mnogima album koji nije imao snagu prethodnika, naslijedio “Mine Is Yours” (2011.) koji je naišao na podijeljene kritike. Postupno su izgradili mrežu svojih štovatelja I jedan stil koji je bio pomalo već I prepoznatljiv po distorzičnim gitarama i usklađenim pratećim vokalima. Četvrti album “Dear Miss Lonelyhearts” (2013.) unatoč bogatijoj produkciji približio ih je početcima (izuzetno mi je dopadljiva bila “Water And Power”), a uzlazna putanja koju su najavili petim albumom “Hold My Home” (2015.) čini mi se da se ipak nije nastavila idućim “L. A. Divine” (2017.).

I onda je krenula najava izdavanja trilogije albuma pod nazivom „New Age Norms”, kao izdanja u nešto kraćoj minutaži koje planiraju realizirati u idućem (kraćem) razdoblju. Već prva „Complainer” pokazuje osjetan zaokret prema dance i pop-glazbi, a slijedi „Fine Fine Fine” s pjevnim refrenom i tekstom o veselom odrastanju, brzim ritmom i pratećim vokalima. Već treća „Waiting For Your Love” učvrstila me u asocijaciji da je Cold War Kids napravio zaokret prema bendovima poput nekadašnjih Bee Gees. Niže se tu na albumu još nekoliko pjesama koje uistinu ni po čemu nisu privukle moju pozornost, osim možda „4th of July” ili posljednja „Tricky Devil”, koja mi se čini kao najbolji trenutak albuma. Traže li se Cold War Kidsi u nekim novim sferama ili su pomalo izgubili kompas? Blago razočaran, usuđujem se zaključiti da izvorni ljubitelji ovoga benda definitivno novim albumom neće doći na svoje. Ali možda će se za njega zalijepiti „neki novi klinci”, tko zna?

Ivan Dukić

Hits 252
L.A. Divine « L.A. Divine Cold War Kids Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42