Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2020
Format Kompilacije
Vrsta / Hard rock / Garage rock / Punk rock / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Četvrtak, 08 Listopad 2020
Žanr Pop-Rock
Length 1:11:47
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2020
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number CD 6091119
Edition details objavljeno: ; producenti: Goran Gubić, Leo Anđelković i Marijan Brkić - Brk
Tags Croatia Records Davorin i Bogovići Marijan Brkić Leo Anđelković Goran Gubić

Review

„Moje je ime Davorin Bogović, a ovo sve oko mene to je crno-bijeli svijet…“, rekao je Davorin davne 1980. i ušao u legendu. Imao je tada samo 20 godina i pjevao je u grupi Prljavo kazalište.

Ondašnjim širim prostorima tada je drmao „novi val“, a Prljavci su bili sastavni dio tadašnje novovalne scene. Sjetimo se, bend je nastao od prethodne grupe Ciferšlus kad im se pridružio najmlađi član - Jasenko Houra. Davorin je pjevao na tri studijska albuma Prljavog kazališta: istoimenom prvijencu, zatim „Crno-bijelom svijetu“, a onda je otišao na more (Krk pa Cres), što su ostali u trenutku kad su trebali snimiti treći album „Heroj ulice“ protumačili kao 'neodgovornu veleizdaju' pa je u popularnom švedskom studiju Tinnija Varge glavni vokal otpjevao Jajo.

S dečkima u bendu Davorin je kasnije „izglajhao“ stvar, vratio se i otpjevao glavni vokal još na četvrtom studijskom albumu „Korak od sna“. No, nakon toga, definitivno su se razišli i od 1985. ulogu je glavnog vokala preuzeo do tada prateći vokal – Mladen Bodalec. Uz pomoć glumca Božidara Alića koji je brižljivo razradio njegov scenski nastup po uzoru na Bona Voxa iz grupe U2, Bodalec je glatko preuzeo ulogu frontmena Prljavog kazališta. I tako su s vremenom postali legende hrvatske rock-glazbe koje pune stadione, arene i velike prostore, te rade turneje po gotovo svim kontinentima svijeta.

Osobno, najdraža mi je upravo ta najranija faza rada Prljavog kazališta, dok je pjevao Davorin i kad su bili mladi, žestoki, beskompromisni, pravi novovalni, punk-rock, pomalo i ska-bend. Na trećem albumu se već osjeća jaki utjecaj Springsteena, Dire Straitsa i Phila Collinsa. Četvrti album ima još par zgodnih stvarčica (primjerice: „Dobar vjetar u leđa“), ali na njemu se osjeća sve veća želja benda da prati trendove i ona, neizbježna crta, koja je s pravim buntovnicima nespojiva, a to je - komercijalizacija, odnosno potreba da se svidiš publici. U stvari, slično kao što je i slučaj Parnog valjka, kroz njihove se albume lako može detektirati što su Jasenko ili Hus, idejni vođe ova dva (konkurenta) benda u kojem trenutku slušali (Billyja Idola, Stinga, Sinnead O'Connor, Rolling Stonese ii nešto pedeseto).

Odrastao sam na zapadnom dijelu Zagreba i priznat ću da mi je Dubrava u djetinjstvu bila krajnje egzotična. Prvi put sam ondje kročio tek u srednjoj školi, igrom (nesretnog) slučaja kad mi je frend iz razreda koji je tamo živio pao s motora i slomio nogu te sam ga išao posjetiti. Nije postojala tramvajska veza do Dupca (pruga je izgrađena tek 2000.) pa sam tražio autobus, a potom lutao bespućima Retkovca, gdje se ulice zovu po drveću i cvijeću i sijeku pod pravim kutom a u vožnji pravo prvenstva ima onaj tko prvi uleti. Bio sam namrgođen kao i svaki došljak, spreman na sve. Nije se dogodilo ništa, osim što sam zablatio cipele, jednako kao što sam to mogao učiniti i na zapadnom dijelu grada u Kustošiji ili, recimo, Vrapču.

Ipak, nekako mi je uvijek bila bliža svirka Prljavaca nego ona Parnog valjka. Jer, ovi drugi su mi djelovali kao ona ušećerena jabuka prelivena karamelom na štapiću što se nekad prodavala na ulazu kina u kojima si mogao nabaviti kartu za predstavu i onda kada ih više nije bilo. A Prljavo kazalište je imalo jedan žestok, opori okus, čini mi se više pankersko-rokerski. Zagreb prije i poslije Univerzijade (1987.) dva su različita grada, a koliko se sjećam, današnji gradonačelnik Zagreba bio je tada još u političkim povojima. I premda danas imamo trgovačke centre, nove tramvajske pruge nisu građene u posljednja dva desetljeća, imamo garaže za automobile, okamenjene i bezdušne trgove s fontanama, novoizgrađena naselja i hrpetine štandova na središnjem trgu, Božić u lampicama, ljeto u radovima i razvrstavanje otpada po kućama da bi na kraju završio na neuređenim odlagalištima… Izgleda idealno kao okvir i inspiracija za neke nove buntovne generacije glazbenika. No, vratimo se temi.

U nekom je intervjuju rekao da je kao klinac s 10 godina počeo svirati harmoniku, a onda ga je majka usmjerila rock and rollu. Tijekom rada s Prljavacima živio pravi rock'n'roll, a onda se primirio, oženio 1991. te uskoro postao ponosan otac dvojice sinova. Ne znam čime se primarno bavio, kao da se sjećam neke kazališne predstave za koju je radio glazbu, ali svakako je sreća za hrvatsku rock scenu da karijera Davorina Bogovića nije završila njegovim napuštanjem Prljavog kazališta. Makar nastupao po nekim rock festivalima ili kao gost na „Pozdravima Azri“. Nije snimio mnogo albuma. U stvari, čini mi se tek dva: „Sretno dijete“ (1998.) i „Mijene“ (2014.). Stoga je ovaj „Greatest Hits Collection“ u biti „The Best Of…“, odabir najboljih pjesama s ova dva studijska albuma kojima su pridodani neki EP-jevi, odnosno singlice, po prvi put objavljene na nekom opsežnijem nosaču zvuka. Takvih pjesama je ovdje čak pet: „Pamet“, „Nogomet, to je moj svijet“, „Ne volim“, „Misli“ i „Nizbrdo od ljubavi“. Ovo ostalo smo već čuli. Rekli bismo, radi se o nečemu što možemo bez zadrške nazvati presjekom rada ovog danas šezdesetgodišnjeg glazbenika, čiji je trag dubok u tadašnjoj novovalnoj sceni te posredno prisutan i u nizu drugih bendova koji su kasnije nastali inspiriranim upravo tim razdobljem.

Znatnim dijelom kompilacije osjeća se duh početka Prljavaca koje su inspirirali, primjerice Rolling Stonesi i slovenski bend Buldožer. Album otvara obrada Serge Gainsbourgove poznate tada provokativne erotične 'uzdisaljke' „Je T'aime…“ koju je Davorin ubrzao i duhovito prepjevao kao „Moja voljena“ te stavio u kontekst obiteljskog prepucavanja. E, ta je pjesma svojevremeno uistinu bila hit. U odličnom je spotu glumila Lucija Stamać, a ženski je vokal otpjevala Zvonka Bogović Zvo, supruga dotičnoga autora. Slijedi verzija pjesme „Sretno dijete“, koju izvorno pamtimo s prvoga albuma Prljavog kazališta, a čiji je naziv inspirirao Igora Mirkovića da napravi popularni dokumentarni film, a potom i knjigu o glazbi osamdesetih. Još tada, u originalnoj verziji, Davorin je ubacio duhovitu rečenicu „Izgubio sam sliku iz legitimacije“, ali ju je sada prilagodio novom hrvatskom jezičnom standardu, te je pojam prebačen na „osobnu iskaznicu“ dok su i demonstracije postale „študentske“. I instrumentalno, verzija je drukčija od prvotne: ima dosta breakova i ritmički je zahtjevnija. Pjesma „Pamet“ je duhovita, tekstom ironična dok govori o negativnim nuspojavama ljubavi. U sličnom stilu napravljen je i niz drugih skladbi poput „Najdraža pjesmica“, „Lovi me“ i „Pazi“.

S obzirom da nema muškarčine bez nogometa, ne iznenađuje da na albumu možemo čuti i žestoku navijačku himnu „Nogomet, to je moj svijet“, čiji je autor Boris Hrepić Hrepa, basist Daleke obale. „Izgubio sam dragu ženu“ prepjev je pjesme „Lost In the Supermarket“, legendarnog Clasha, ali ponovno s tekstom ljubavne tematike o ženi koja se negdje putem pogubila. Dopadljiva, duhovita i aktualna pjesma „Kud god prođeš ti“ u tekstu ismijava žensku osobu koja se kreće po narodnjačkim klubovima. U žestokoj „Ne volim“ (autora Hrvoja Prskala iz grupe Bang Bang) Davorin nabraja što sve ne voli: „Ne volim političare, glazbene kritičare, moderne struje, mrzim fashion-gurue (…)/ Nisam rasist, ni homofob / samo ne želim biti ničiji rob / ali imam prokleti hendikep pa ću dodati i to ne volim topove, popove…“ Osim što je spomenuo da ne voli glazbene kritičare (ali nema veze, mi ga volimo, a ljubav, znamo, ne mora nužno biti obostrana!), nadrobio je Davorin ovdje svega pa su ga napali i s desna i lijeva, te je svojevremeno imao i poteškoća sa snimanjem spota za ovu pjesmu.

Pjesma „Nada“ glazbeno podsjeća na Dinu Dvornika, vjerojatno zbog brass-linija, basa i funky gitare, ali nije loša. Na pjesmi „Prike“ gostovao je Neno Belan. Priča je to o dvojici prijatelja od kojih je jedan došao do ovisničkog dna i uspio se vratiti. „Ljubav kao ljubav“ i „Nebo bez ptica“ mi nikako nisu pjesme u njegovu stilu. Ovo romantično lice Davorina mi nikako ne pristaje uz sirovog i simpatičnog punk-rockera kakvim ga zamišljam, a ova druga, posebno, više uz nekog poput Vlade Kreslina ili Željka Krušlina Krušku. Iduće tri stvari „To neću biti ja“, „Krenimo“ i „Nizbrdo od ljubavi“ potpuno su mi u stilu stare Daleke obale. Ne mogu reći da su pjesme loše, dapače, ali nikako mi ne idu uz Davorina Bogovića.

I naravno, treba reći da je u bendu Davorin & Bogovići, autoritativni i cijenjeni novovalni frontmen uspio u nekoliko navrata okupiti vrhunsku ekipu glazbenika. U postavi prvoga albuma bili su ovdje Siniša Radaković-bas gitara, Željko Dijaković-bubnjevi te Albin Zlopaša i Luka Nekić na gitarama, dok su u postavi drugog albuma bili: Boris Hrepić Hrepa iz kultnog benda Daleka obala svira bas, Ernest Vinković iz Drugog načina gitaru, drugi gitarist je Goran Gubić iz bendova Radio Clash i Tužnih ušiju, a na bubnjevima je Tomislav Hajak Migač te Leo Anđelković na gitari i perkusijama.

Dakle, zanemarivši nekoliko zadnjih pjesama koje mi se nekako uistinu ne uklapaju u cjelinu, kompilacija je vrlo zanimljiva kao kvalitetan presjek samostalne karijere legendarnog, karizmatičnog i izrazito simpatičnog Davorina Bogovića. Korisna je to zbirka za sve one koji nisu imali prilike čuti prethodna dva studijska albuma ili jednostavno žele imati sve najvažnije Davorinovo na jednom mjestu. Jer on je ipak „Sretno dijete“.

Ivan Dukić

Hits 200

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42