Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Live uz Rijeku


Bookmark

Data

Released Prosinac 2008
Format Albumi
Vrsta Pop / Rock / Indie pop / Novi val
Dodano Ponedjeljak, 21 Veljača 2011
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Prosinac 2008
Država Hrvatska
Etiketa Dallas Records
Edition details Datum objave: 03.12.2008.
Tags Fit Dallas Records

Review

Trend obnavljanja sjećanja na riječke osamdesete dotaknuo je i možda najzanimljivije, a svakako najistaknutije "zaboravljeno" ime te i tadašnje scene – Fit. Sastav koji je žario i palio ne samo riječkom već i gotovo cjelokupnom tadašnjom jugoslavenskom nezavisnom scenom u drugoj polovici osamdesetih svakako je zavrijedio svojih obnovljenih pet minuta, tim više što su im dva objavljena studijska albuma praktički izgubljena u vlasništvu PGP RTB-a, a treći nesretno zagubljen u nekom riječkom studiju početkom devedesetih, kad je Fit otišao u povijest. Ostali su, tako, tek fina uspomena nekima i eventualno raritetni diskofilski trofej. Što je vrlo malo u odnosu na ono što uistinu zavrjeđuju, nadodat ću sa svoje pozicije nekoga tko ih nije imao prilike slušati i gledati u njihovo "zlatno doba", a nakon preslušavanja ovog koncertnog izdanja.

"Live uz Rijeku" snimljen je prošle godine, na listopadskom koncertu u riječkoj Stereo dvorani, inače prvom nakon sedamnaest godina hibernacije. Koncert je trebao imati simbolički značaj okupljanja jednog legendarnog benda, koji bi se na taj način bar oteo zaboravu. Tonski zapis je, pak, trebao nadograditi ideju o povratku, mada konkretnih naznaka o stvarnom, dugoročnom okupljanju benda još nema. Bend je odradio i jedan zagrebački nastup i time je ovaj nostalgični podsjetnik, bar zasada, zaokružen. Koncerti su bili potpun uspjeh, a ovaj album jasno i pokazuje kako ih publika nije zaboravila, bar ne ova u rodnoj Rijeci.

A okupili su se još 1982. – Davor Lukas za mikrofonom, Zorko Opačić na gitari i kao autor pjesama, Miro Tešević na bas gitari i Renato Debeuc za bubnjevima činili su prvu postavu. Konkretniji proboj ostvarili su sredinom desetljeća, a u to vrijeme je Debeuca zamijenio Dean Benzia. Na omladinskom festivalu u Subotici 1986. su osvojili drugu nagradu žirija i treću publike, da bi logički, dvije godine kasnije, uslijedio prvi studijski rad, album "Uz Rijeku", snimljen za beogradski PGP RTB. "Mačka", "Rijeka" i "Uživaj" postali su underground hitovi, a bend je postao prepoznatljiv po efektnom, vrlo zahvalnom spoju čistog popa i snažnog gitarskog zvuka. Pop potencijal Opačića i društva kulminirao je na drugom albumu, "Daj mi ruku", snimljenim pod istom etiketom godinu dana kasnije. No, ratni vihor već je polagano zahvaćao bivšu državu; albumi su ostali u rukama PGP RTB-a, Benzia je otišao u Let 3 (zamijenio ga je Siniša Banović iz grupe Grad), a treći se album, na kojem su radili u Rijeci, u kaotičnoj i ratnoj 1991. jednostavno izgubio, kao i članovi benda koji su pošli svatko svojim putem. A našli su se u Amsterdamu, nastavivši se baviti glazbom, da bi se Lukas sredinom devedesetih ipak vratio u Rijeku. Za ponovno okupljanje trebalo je, evo, proći još koje desetljeće.

I jako mi je drago što su dobili novu priliku, odnosno, bar dužno diskografsko priznanje u obliku live-albuma. Jer, ponovit ću, nisam bio svjedok njihova životnog puta, tada još osnovac apsolutno nezainteresiran za domaću scenu. Preslušavajući "Live uz Rijeku" nalazim neke pjesme koje sam čuo nekoć davno i koje (možda baš zato) dosta ugodno zvuče. Album otkriva jedan jako dobar gitarski pop bend kakvih kronično manjka još od prije njihova doba. Na sceni kojoj su pripadali u vrijeme poslije prvog naleta novog vala, kad je punk isplivao kao ključni izričaj i kad je bilo što što je mirisalo na komercijalno, odnosno, na pop bilo dočekivano na nož, Fit su izgradili unikatan zvuk koji u retrospektivnom čitanju i dalje zvuči jako zanimljivo.

Početni repertoar me, doduše, nije osobito obradovao. Žestok zvuk na potez od "Rijeke" do "Makni kosu sa očiju" ne djeluje posebno zanimljivo, baš kao nešto silom izvučeno iz past tensea, no kad krene "Kišno popodne", sve poprima sasvim drugu dimenziju, te se Fit otkriva u svom punom i pravom svjetlu, dakle, kao prvenstveno pop bend, koji je igrao i plesao po svojim pravilima i shemama. Biseri se nižu jedan za drugim, automatikom dajući i uvodnim pjesmama pozitnije atribute. "Kišno popodne", "Mačka", "Daj mi ruku", "Zaboravit ću sve", "Bubanj", čak i obrada Blondie "Zvoni telefon" zlatni su naslovi iz enciklopedije hrvatskoga popa, ovdje prezentirani jasnim izvođačkim žarom i nabrijanim entuzijazmom. Na ruku tome ide i vrlo dobra kvaliteta snimke (inače nisam neki poklonik live albuma, moram priznati). Svakako, jako dobro odrađen posao.

Odličnog gitarskog popa – pritom mislim na glazbu proizašlu iz srca i muda i iz svoje logike i svog glazbenog "sada" – nije kod nas, zapravo, nikad posve nedostajalo, ali da ga je uvijek malo, to stoji. Taj je podcijenjeni žanr nekako uvijek taborio u sjeni, izlazeći na svjetlo ovisno o estetskom izvijanju cijelog tržišta, neprestano mutirajući unutar sebe, bilo da govorim o En Face, ranim Pipsima ili nekim ranijim herojima poput Fit. Tim je "Live uz Rijeku" značajniji i vrjedniji, kao ogledni primjerak, podsjetnik i potencijalna inspiracija. Hoće li se bend posve regenerirati i donijeti kakav friški materijal ovoga trenutka nije čak ni važno. Možda bolje da ostane na ovom, čime su svojim nesretnim studijskim izdanjima dali dostojni nadomjestak (CD odlično funkcionira kao best of materijal), a da se s novitetima javi možda neki novi dobar bend koji bi nastavio hrvatsku pop priču. Obje varijante djeluju mi više nego prihvatljivo.

 

Toni Matošin

Hits 684
Fit Albumi Kronologija 2011 » 2011

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42