Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Siječanj 2009
Format Albumi
Vrsta Heavy metal
Dodano Ponedjeljak, 03 Listopad 2011
Žanr Heavy Metal
Broj diskova 1
Edition date 2009
Država Njemačka
Etiketa Napalm / Trolik
Tags

Review

 

Grave Digger je jedan od onih njemačkih metal bendova za koje se podrazumijeva da su srž njemačke metal scene, uz bendove kao što su Rage i Running Wild, te su pomogli staviti tu zemlju na kartu vodećih zemalja u metal muzici. Sa svojim brzim heavy metalom, Grave Digger su započeli svoju karijeru davne 1984. godine, te je karakterističan vrišteći vokal Chrisa Boltendahla vrlo brzo obilježio ovaj bend i izdvojio iz mase.
 
Sa protokom vremena, dečki su polako počeli uvoditi epske elemente u svoju muziku koji su kulminirali na albumu Tunes Of War, inspiriranom pričom o Braveheartu. Prije nego što su promijenili izdavačku kuću, izdali su još dva konceptualna albuma, Knights Of The Cross i Excalibur. Također su u svoju postavu dodali Mannija Schmidta (ex Rage), da zadrže čvrste korijene njemačke metal scene uz Jensa Beckera (ex Running Wild) koji je već bio u bendu. 
 
I eto, u 2009.-oj izlazi još jedan album ovih velikana metala. Iskreno nisam znao što očekivati nakon prethodnika Liberty Or Death koji zvuči kao da je skrpan samo da zadovolje ugovor sa izdavačkom kućom. 
 
Što se ovog uratka tiče, ne mogu sa sigurnošću odrediti da li se radi o konceptualnom albumu, jer mi se čini da cijeli album ima određenu temu sudeći po nazivima pjesama. Bilo kako bilo, album počinje u karakterističnom stilu za njih, spora melodija koja se može pjevušiti, a priprema vas na njemački metalni napad. Pjesma The Gallows Pole mi se čini kao savršeni intro za žive svirke koji polako pojačava napetost kroz čisti gitarski arpeggio i Boltendahlov vokal. Ballad Of A Hangman je logični nastavak sa solidnim galopirajućim gitarističkim ritmovima, žestokim vrištećim vokalima i zaraznim refrenima. Mislim da je sa novim izdavačkim ugovorom došlo i osvježenje u bend, jer ovaj album svakako zvuči puno drukčije i kvalitetnije od, usudio bih se reći plastičnog i predvidljivog prethodnika.
 
Iako, Manni je s bendom od 2001. godine i odličnog The Gravedigger albuma, na prethodnim albumima kao da je propustio uložiti svoju kompletnu kreativnost i stil u muziku. Ovaj puta je ispravio tu pogrešku i ubacio svoje karakteristične rageovske soloe na ovaj uradak koji kao da su po mjeri rađeni. Muzički gledano, album je podosta sličan Excaliburu, sa brzim pjesmama poput Sorrow Of The Dead, gdje gitaristički riffovi i vokali daju novo značenje nazivu teutonski metal. 
 
Kako slušanje albuma napreduje, tako postaje sve jasnije da svježinu na ovom albumu najviše dugujemo gitaristički vođenim melodijama koje najviše podsjećaju na eru albuma Symphony Or Death. Pjesme koje su mi ostale u mislima nakon prvog slušanja su svakako Grave Of The Addicted, The Shadow Of Your Soul i Pray. Naravno tu je i balada Lonely The Innocence Dies, gdje Chrisov vokal pojačava Veronaca Freeman iz benda Benedictum, što je jedan melem za uši. Uvijek volim poslušati nešto novo od nekih starih bendova koji imaju karakterističan zvuk, a Grave Digger su mi pokazali da se nakon 25 godina stvaranja i dalje razvijaju u nove sfere metala dodavajući novitete u svoje kreacije.
 
Jednostavno dobro!
 
Ivan Šunić - Camaro
Hits 644
Grave Digger Albumi Kronologija Return Of The Reaper » Return Of The Reaper

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42