Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Dark Side Of The Mule


Bookmark

Data

Released Prosinac 2014
Format Albumi
Vrsta / Blues rock / Hard rock / Rock and roll / Southern rock
Dodano Četvrtak, 05 Veljača 2015
Žanr Rock
Length 2:59:53
Broj diskova 3
Edition date Prosinac 2014
Država UK & Europe
Etiketa Provogue
Catalog Number PRD 7446 5
Edition details Objavljeno: 5.12.2014.; produkcija: Warren Haynes; izvršna produkcija: Stefani Scamardo; snimano: the Orpheum Theatre, Boston, on 31.10.2008.
Tags Gov't Mule Stefani Scamardo Warren Haynes Provogue

Review

Iako je ovo izdanje objavljeno 5. prosinca prošle godine, a u moje ruke došlo krajem istog mjeseca, moram odmah na početku priznati da nisam imao dovoljno snage odvojiti svoje vrijeme da čujem i vidim što nam to nude čak tri CD-a i DVD. No, tako su se stvari posložile, dugo sam gledao u taj box-set i kao da se nisam usudio pokrenuti.

Materijali za ovo izdanje datiraju s koncerta u Bostonu, a objavila ih je Evil Teen Records / Mascot Label Group. "Dark Side Of The Mule [Deluxe Edition]" izvanserijskih Gov't Mule na kraju me polomio.

Već sam naziv izdanja ističe tu njihovu opredjeljenost da na još jednom svom koncertu jedan velik dio posvete baš Pink Floydima. Nije da nisam bio sumnjičav, ali nakon prvog diska bilo je jasno da će se na sljedeća dva protezati pjesme Pinkača i to sa njihovih albuma "Meddle" (1971.), "Dark Side Of the Moon" (1973.), "Wish You Were Here" (1975.), "Animals" (1977.) i "The Wall" (1979.); u prvi mah činilo mi se gotovo nestvarno da će Warren Haynes i ekipa svirati baš pjesme s ovih albuma, no, kada je stvar krenula, pokazalo se da su to činili više nego impresivno!

Ipak, prije toga ovo je sjajno društvo zasviralo svoje materijale i tu su si doista dali pravog i istinskog oduška. No, kada bolje razmislim, to je bila zapravo samo uvertira u ono što je uslijedilo na ostalim diskovima – lom, istinska određenost ka prezentaciji, koja svojom efektnošću, ali i nevjerojatnim 'feelingom' lomi sve pred sobom. Warren i društvo strašno su iznenadili sve one koji ih stalno prate. Naravno, ovo im nije prvi put da sviraju neke od najvećih pjesama rock glazbe. Uvijek mi se u sjećanje vraća kako su sjajno, primjerice, odsvirali Led Zeppelin... Sjećate se duplog albuma "The Holy Haunted House" (2008.)? No, pored toga, tu su i njihove svirke The Rolling Stones, The Who... Nema sumnje, Gov't Mule, bez obzira što sviraju, to čine izuzetno dobro, nadahnuto i potpuno iskreno. Zato im jednostavno treba skinuti kapu!

Danas, kao i prije dvadeset godina, Warren i društvo nemaju što dokazivati, oni jednostavno sviraju ono što vole i što im je inspiracija. Uz to se uopće ne obaziru na nikakve 'dobronamjerne' komentare i eventualne sugestije. Kada dođu bilo na 'stage' ili u studio oni krenu svirati, pa kamo stignu – stignu. Imaju odane fanove koji se ne ustručavaju tražiti da im sviraju ono što oni vole, a ovdje, primjerice, čak traže da sviraju Gov't Mule, a ne Pink Floyd! No, Gov't Mule nastavljaju tamo gdje su krenuli i jednostavno prezentiraju ono što su naumili i što – vidi se – izuzetno cijene i vole.

Gov’t Mule su Warren Haynes (gitara), Matt Abts (bubnjevi), Danny Louis (bas) i Jorgen Carlsson (klavijature), a ovdje su im se pridružile i tri odlične back vokalistice, Sophia Ramos, Durga McBroom Hudson i Machan Taylor, zatim saksofonist Ron Holloway te gostujući gitaristi Jackie Greene i Steve Elson. Svi zajedno upriličili su sjajan nastup koji će se dugo, dugo pamtiti. I zato mi baš nije sasvim jasno što se tako dugo čekalo s objavom ovih materijala, jer datiraju od 'Special Halloween Shows' 2008. godine u Orpheum Theatreu u Bostonu. No, OK, vjerojatno je to bila njihova odluka.

A kada se radi o Gov' t Mule, moram istaknuti da sam oduvijek preferirao njihov zaista poseban glazbeni izričaj. Od početka su imali albume što su zračili sirovom snagom i energijom koju su redovito uspjevali obuzdati i svesti u okvire koji bi svakog poklonika rock glazbe ugodno iznenadili. A onda, 26. kolovoza 2000. u hotelskoj sobi u New Yorku pronađen je mrtav Allen Woody. Došlo je do kratkotrajne stanke, a onda je bend odlučio krenuti dalje. Njihova službena diskografija najbolji je pokazatelj njihova rada i djelovanja.

Gov't Mule su od svog postanka (1994.) do danas zaista izrasli u bend koji se jednostavno 'igra' i u toj svojoj igri oni istražuju, eksperimentiraju s mnogo uspjeha, još uvijek uspijevajući iznenaditi. Shodno tome, za rock/blues sladokusce nema boljeg odabira. S druge pak strane, svi oni koji nisu skloni ovakvim glazbenim eksperimentima, neka jednostavno zaobiđu ovaj album jer će im nakon preslušavanja ostati pravi košmar u glavi.

S prvog diska svakako valja istaknuti otvarajuću "Brighter Days", udarne "Bad Little Doggie" i "Brand New Angel", narastajuću "Monkey Hill", jam-sessionom obojene "Gameface", "Trane/Eternity's Breath/St. Stephen Jam", "Kind Of Bird", te prekrasnu, liričnu "Child of The Earth". Upravo je zadnja pjesma s prvog diska "Kind Of Bird" bila svojevrstan uvod u ono što će tek doći. Vrlo zanimljivo, vrlo iskrena i osebujna glazbena priča će se uskoro nastaviti pa tako Warren najavljuje da nas sve nakon kratkog predaha očekuje vrlo zanimljiv glazbeni set!

A onda na scenu kreću pjesme Pink Floyd, čak s približno istom scenografijom... Warren i društvo potpuno su se predali uvijek inervirajućoj glazbi Pink Floyd i autorskoj ingenioznosti i artističkoj virtuoznosti, kako Watersa, tako i svih ostalih članova legendarnog benda.

Dvoranom Orpheum Theatrea u Bostonu počele su odzvanjati prigušeni i zavijajući, apokaliptični tonovi razularene "One Of These Days" i mojim tijelom ponovno, kao i kad sam prvi put čuo ovu pjesmu, prolaze trnci i kao da mi tijelo trese neka groznica, a onda se sve smiruje u bezvremenskoj "Fearless". Sjajna, odmjerena i istovremeno toliko efekta svirka, pa čak i vokalne dionice koje su tako bliske originalu da se na trenutke ne može razabrati što je obrada a što originalna izvedba! Prekrasna minijatura "Pigs On the Wing Pt.2." blistavi je uvod u antologijsku izvedbu "Shine On You Crazy Diamond, Pts. 1-5"; nekoliko puta sam se ulovio kako gledam Warrena koji sa tom svojom gitarom može ama baš sve što hoće!

"Have A Cigar", nevjerojatna obrada, iskonska, tvrda, čak i puno čvršća od originala, zvuči baš kao da to sviraju Gov't Mule. A onda dolazi srž koncerta, obrada šest od deset pjesama koliko se nalazi na albumu "The Dark Side of the Moon"; od svih tema najviše me zaintrigiralo kako će izvesti "The Great Gig In The Sky", no prateće vokalistice odradile su nevjerojatan posao i zapravo su ovom izvedbom sjajno odredile cijeli ovaj nastup. Znamo da nije nimalo jednostavno svirati gitaru kao Gilmour, ali Warren tu nema ama baš nikakvih problema, on to radi toliko spontano i efektno da će vam svima zastati dah. No, idemo od početka... Sjajni efekti, vjerna izvedba "Speak to Me", "Breathe (In The Air)", "On The Run" dovode do prve uspješnice s albuma, "Time", i sve zvoni, na sva zvona, dvoranom se ori zvuk budilice koji samo malo kasnije prelazi u strahoviti vrisak uvijek razarajuće "The Great Gig In The Sky". Taj vokalni solo apsolutno nevjerojatne engleske pjevačice Clare Torry oduvijek je bio u glazbenim krugovima nevjerojatna metafora za smrt. Na ovom koncertu to su odradile gore već spomenute prateće pjevačice. Zveckanje kovanica označuje početak uvijek rado slušane "Money" da bi se neka katarza kraja drugog diska doživjela u Watersovoj "Comfortably Numb" s duplog albuma "The Wall".

Činjenica da su prošle godine svojih prvih 20 godina rada Gov't Mule obilježili upravo izdanjem "Dark Side Of The Mule" dovoljno govori koliko im je stalo do glazbenog idioma Pink Floyd. Treći disk započinje nevjerojatnom izvedbom "Shine On You Crazy Diamond, Pts. 6-9", u nekim dijelovima čak inventivnije od samih autora, koliko god to glupo zazvučalo. Svoju priču o Pinkačima završavaju s izuzetnom izvedbom "Wish You Were Here" – doista, svaka čast! A potom, ponovno prelaze na svoj skladateljski opus i u samu nas završnicu koncerta uvode preko "Million Miles From Yesterday", a za sam kraj ostaje neizostavna, gotovo jedanaestminutna "Blind Man In The Dark".

Tu je i DVD, na kojem cijeli ovaj koncert možete i gledati, a sve, naravno, izgleda i zvuči vrlo impresivno! Kao da i može drukčije.

'I think a lot of the music we’re doing now is very similar to the music we were making in the earliest years with the obvious exception that we are no longer a trio,' kaže sam Haynes i nastavlja: 'In some ways we’ve come full circle and in other ways it only makes sense if you step back and connect the dots. And that seems right to me. You want to keep growing and you never want to be static, or done changing.'

Jako nam je dobro poznato da danas nema pretjerano puno bendova koji se svojom glazbom mogu natjecati za sam vrh rock 'n' roll i rock/blues scene. Waren Haynes svojim neporecivim talentom, ali i uz sjajnu ekipu pridonosi da Gov’t Mule budu pri samom vrhu i na tome mu treba odati dužno poštovanje.

Na kraju je važno reći i da svi oni koji se odluče poslušati ovu ediciju moraju zatomiti neka svoja davno uvriježena očekivanja kad su u pitanju Gov't Mule i njihova glazba. Ovo izdanje, kojim su prošle godine obilježili svojih 20 godina rada i postojanja istinski je izazov. Sami odlučite jeste li dovoljno hrabri i spremni za novi izazov. Gov't Mule sigurno jesu.

Mladen Lončar - Mike

Hits 1398
Shout! « Shout! Gov't Mule Albumi Kronologija Sco-Mule » Sco-Mule

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42